U koncelebraciji su bili: nadbiskup i nekadašnji apostolski nuncij u Hrvatskoj Francisco-Javier Lozano, rektor Zavoda Sv. Jeronima Marko Đurin, vicerektor Marko Škraba, svećenici na službi u Državnom tajništvu i vatikanskim kongregacijama, svećenici pitomci Zavoda te drugi.

Prije početka euharistijskog slavlja rektor Đurin izrazio je dobrodošlicu kard. Parolinu i svim nazočnim vjernicima u crkvi Sv. Jeronima spomenuvši da, iako se slavi 1 600 godina od smrti svetca, njegova važnost i aktualnost je vrlo primjetljiva u crkvenoj i društvenoj današnjici, što je osobito vidljivo u pontifikatu pape Franje koji je 2019. na liturgijski spomendan Sv. Jeronima apostolskim pismom u formi moto propria Aperuit illis ustanovio Nedjelju Božje riječi, dok je u srijedu 30. rujna objavljeno i njegovo apostolsko pismo Scripturae Sacrae Affectus – baš u povodu 1600. godišnjice smrti ovog crkvenog naučitelja.

U Pismu Papa navodi kako je Jeronim, koji je važna figura u povijesti Crkve, u nasljeđe ostavio vjernicima da gaje živu i nježnu ljubav prema Božjoj riječi. Progovorivši ukratko o povijesti hrvatskih rimskih ustanova Sv. Jeronima i njihove povezanosti sa Svetim Ocem, vlč. Đurin je zamolio državnog tajnika kard. Parolina da započne euharistijsko slavlje u crkvi koja je u posljednje dvije godine u potpunosti renovirana i kao takva ove godine proslavila svog zaštitnika u punom sjaju.

U svojoj homiliji, uzoriti kardinal izrazio je svoju radost što samo nekoliko sati nakon objave Papinog apostolskog pisma Scripturae Sacrae Affectus može slaviti svetu misu u crkvi posvećenoj Sv. Jeronimu. Napomenuo je kako je taj svetac nadahnuo tolike poznate umjetnike koji su narodu i vjernicima prenijeli njegove poruke.

Neki umjetnici ga prikazuju usred mnoštva knjiga i svitaka, u potpunosti posvećenoga studiju i proučavanju Svetog pisma. To je ono što je na najizvrsniji način obilježilo život Sv. Jeronima, rekao je propovjednik i dodao kako Jeronimov žar za Svetim pismom nije mogao proći bez dubokih i teških njegovih nutarnjih borbi. Potom je nastavio kako Papa i danas potiče na važnost molitvenog čitanja Svetog pisma i familijarnosti s Božjom riječi. Pojasnio je kako je upravo je Sveto pismo u Sv. Jeronimu imalo taj učinak da ga je intimno suobličilo Bogu koji se utjelovio u osobi Isusa Krista.  Podsjetio je na riječi iz apostolskog pisma Svetog Oca: „Onaj tko se hrani Božjom riječju svaki dan postaje, poput Isusa, suvremenik ljudi koje susreće; nije u napasti da padne u besplodne nostalgije za prošlošću niti u sablasne utopije u svezi s budućnošću“.

Drugi način na koji umjetnici prikazuju Sv. Jeronima, kako kaže kardinal, jest njegov monaški i isposnički život, s kamenom u ruci, dok u pustinji razmatra nad Isusovim križem. U tom načinu života, koji je također uvelike obilježio Jeronimov život, Božja je riječ poput oštroga dvosjekla mača koji prosuđuje nakane i misli srca, protumačio je propovjednik i rasvijetlio kako na to upućuje i prispodoba iz evanđelja o tome kako je Kraljevstvo nebesko kao mreža bačena u more – može zahvati svakovrsne ribe, dobre i loše. Na to se nadovezao mišlju kako u svijetu postoji i dobro i zlo te kako je i ljudsko srce poput mreže u kojoj žive zajedno i dobro i zlo.

Pietro Parolin izdvojio je i treći i možda najpopularniji prikaz Sv. Jeronima, koji se može pronaći i u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima, jest svetac s lavom. Taj se prikaz nadahnjuje poznatom legendom prema kojoj je Jeronim izliječio lava koji je imao trn u šapi i kojije nakon toga postao krotak. Kardinal je podsjetio kako ta priča poučava da krotkost i milosrđe mogu učiniti to da i oni koji su najokrutniji i nepošteni mogu doći do obraćenja. Ta dva stava, krotkost (poniznost) i milosrđe od temeljne su važnosti za kršćane i u današnjem svijetu. No, potrebno je podsjetiti po uzoru na Jeronima, istaknuo je Parolin, kako je prije lavova koji čovjeka okužuju potrebno pripitomiti lavove u vlastitoj osobi.

Propovjednik je homiliju završio istaknuvši mišlju da je Jeronim svoj život završio tamo gdje je sve započelo: uz betlehemsku špilju. I to je posljednji poziv taj svetac upućuje: obnoviti Betlehem u svom životu, tražiti intiman odnos s Kristom preko Sv. pisma kako bi se Njegova riječ utjelovila u čovjekovu životu. Na kraju je poželio da se u životu svakoga od prisutnih ostvare Jeronimove riječi: „Sretan je onaj koji ima Betlehem u svom srcu, sretan je onaj u čijem se srcu Isus rađa svakoga dana“.

Na kraju slavlja rektor Đurin zahvalio je svima koji su pomogli na bilo koji način održavanju proslave nebeskog zaštitnika Sv. Jeronima, posebno kardinalu Pietru Parolinu na nazočnosti i  izgovorenoj riječi. Također, osobito je zahvalio Nevenu Pelicariću, veleposlaniku Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici kao i cijelom diplomatskom zboru koji je u velikom broju i svojom nazočnošću na proslavi posvjedočio kako Sv. Jeronima ne pripada samo jednom narodu ili jednoj zemlji u kojoj je rođen, nego cijelom svijetu i čitavoj Crkvi.

Svojim je pjevanjem slavlje uveličao zbor svećenika studenata iz Zavoda Sv. Jeronima uz orguljašku pratnju Danielea Rossija, dok su kod oltara posluživali hrvatski bogoslovi salezijanci.

G. Kamber/T.M.I, KT