Sombor
uto, 27. lipnja 2023. 14:26
Vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, na svetkovinu Rođenja Ivana Krstitelja i spomen smrti sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića, 24. lipnja, predvodio je svečanu sv. misu u karmelićanskom samostanu u vojvođanskom gradu Somboru u Srbiji.
Koncelebrirali su dijecezanski upravitelj subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekas, prior somborskog karmelićanskog samostana o. Stjepan Vidak, vicepostulator kauze otac Zlatko Žuvela i drugi svećenici uz asistenciju jednog đakona. Domaćim vjernicima i vjernicima susjednih župa pridružili su se hodočasnici iz Subotice.
Napominjući da žive u vremenu osjećaja neke čudne nesigurnosti kao i da, prema narodnoj izreci, svako vrijeme ima svoje breme te da za svako vrijeme suvremenici govore kao o teškom vremenu, kardinal Vinko je zapitao, zašto su ljudi izgubili životnu sigurnost pa se boje djece, svoga korijena, svoga imena odnosno svoga identiteta? Pozvao je stoga vjernike neka po uzoru na Ivana Krstitelja imaju pouzdanja u Boga i neka se ne boje života.
Vrhbosanski nadbiskup u miru potom je govorio i o važnosti pokore, kazavši kako je Ivanov, ali i život o. Geralda bio prožet pokorom. "Od Sv. Ivana Krstitelja i oca Gerarda želimo naučiti kršćansku hrabrost, spremnost za žrtvu, ustrajnost i strpljivost u svagdašnjoj borbi", kazao je, među ostalim, propovjednik, potičući okupljene da mole zagovor Sv. Ivana Krstitelja te da im životni put sluge Božjega oca Gerarda bude nadahnuće i poticaj za unošenje svjetla, radosti života, nade i hrabrenja i svakodnevicu života.
Na kraju svete mise kardinal Puljić je molio pokraj groba sluge Božjega oca Gerarda za njegovo što skorije proglašenje blaženim.
Misno slavlje liturgijskim pjevanjem animirali su članovi Subotičkog zbora pod vodstvom Miroslava Stantića.
Gajio je osobitu pobožnost prema Malom Isusu, čiji je kip dao postaviti u samostanskoj crkvi u Somboru. Kao svećenik pokazao se uzoritim u radu s pripadnicima svih naroda s kojima se susretao. Posebice je bio pun ljubavi i samilosti prema pokornicima, a i inače prema ljudima koji bi ga zamolili za razgovor u potrebama. Spavao je bez slamarice sve do 1944. u sobi koja nije bila grijana niti za najvećih hladnoća. Planirao je dovesti karmelićane u Hrvatsku, ali planove je omeo Drugi svjetski rat pa se konačno ostvarenje zbilo tek nakon njegove smrti. Po završetku Drugog svjetskog rata čudom se spasio od progona komunista. Tri je godine boravio u franjevačkom samostanu u Subotici živeći strogim pokorničkim životom, a komunističke ga vlasi nisu otkrile. Umro je u Somboru 1956., a zbog njegove uzornosti u radu, ispovjedničke blagosti i velike brižnosti prema bolesnicima 1985. započeo je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. U tijeku tog postupka njegovi su posmrtni ostaci preneseni u karmelsku crkvu u Somboru.
J.M., KT