Na početku je Sveti Otac spomenuo kako drevni oci uče da je, nakon proždrljivosti, drugi „zloduh“ koji uvijek vreba na vratima srca onaj požude. „Dok je proždrljivost lakomost za hranom, ovaj drugi porok je neka vrsta 'proždrljivosti' prema drugoj osobi, odnosno zatrovana veza koju ljudska bića imaju međusobno, posebno na području spolnosti. Pazite dobro: u kršćanstvu nema osude spolnog nagona. Jedna biblijska knjiga, Pjesma nad pjesmama, prekrasna je ljubavna pjesma između dvoje zaručnika. No, ta tako lijepa dimenzija našeg čovještva, spolna dimenzija, nije oslobođena opasnosti, tako da se već Sv. Pavao morao pozabaviti tim pitanjem u Prvoj poslanici Korinćanima. On ovako piše: 'Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima' (…) Ali pogledajmo ljudsko iskustvo, iskustvo zaljubljenosti (…) Nitko od nas ne zna reći zašto se taj misterij događa i zašto u životima ljudi postoji to tako duboko i potresno iskustvo. Jedna se osoba zaljubi u drugu, dođe do zaljubljivanja. To je jedna od životnih stvarnosti koje najviše iznenađuju (…) Ako nije uprljana porokom, zaljubljenost je jedan od najčišćih osjećaja. Zaljubljena osoba postaje velikodušna, uživa u darivanju, piše pisma i pjesme. Prestaje misliti samo na sebe i potpuno se okreće drugoj osobi, to je baš lijepo. A pitate li zaljubljenu osobu: 'zašto voliš?', neće znati odgovoriti: u mnogo pogleda njezina je ljubav bezuvjetna, bez ikakvog razloga“, objasnio je papa Franjo, prenosi IKA.

„Nije važno ako je ta ljubav, tako moćna, ujedno i pomalo naivna: zaljubljena osoba zapravo ne poznaje drugoga, sklona je idealiziranju drugoga, spremna je dati obećanja čiju težinu ne shvaća odmah. Taj 'vrt' u kojem se množe čuda nije, međutim, siguran od zla. Nagrđuje ga zloduh požude, a taj je porok posebno oduran, i to bar iz dva razloga. Ponajprije zato što uništava odnose među ljudima (…) Voljeti znači poštivati drugoga, tražiti njegovu sreću, njegovati empatiju prema njegovim osjećajima, biti pripravan upoznati jedno tijelo, jednu psihologiju i jednu dušu koji nisu naši, a koje treba promatrati zbog ljepote kojom su urešeni. To znači ljubiti, i lijepo je ljubiti. Požuda se, pak, svemu tome ruga: požuda plijeni, otima, konzumira na brzinu, ne želi slušati drugoga nego samo svoje potrebe i užitke; požuda svako udvaranje smatra dosadnim, ne traži onu sintezu između razuma, nagona i osjećaja koja bi nam pomogla mudro živjeti (…) No, postoji i drugi razlog zašto je požuda opasan porok. Spolnost se daje snažno osjetiti među svim čovjekovim užitcima. Uključuje sva osjetila (…) Spolni užitak, koji je Božji dar, potkopava pornografija, to zadovoljstvo bez odnosa koje može iznjedriti oblike ovisnosti“, upozorio je poglavar Katoličke Crkve, naglasivši kako izboriti pobjedu u bitci protiv požude, protiv pretvaranja čovjeka u predmet, stvar, može biti pothvat koji traje čitav život.
Naglasio je pak kako nagrada koju se osvoji u toj bitci je najvažnija od svih, jer je riječ o očuvanju one ljepote koju je Bog upisao u svoje stvaranje kad je osmislio ljubav između muškarca i žene, one ljepote koja nam pomaže vjerovati da je bolje zajednički graditi jednu povijest nego upuštati se u lov na avanture (…) Jer ako nema ljubavi, život je tužan, tužna osamljenost“, poručio je papa Bergoglio.

Nakon kateheze, među ostalim, izrazio je blizinu i solidarnost žrtvama raketnog napada na urbano područje Erbila, glavnoga grada Autonomne regije Irački Kurdistan.

J.P., KT