Najprije je Sveti Otac zapitao što o poroku proždrljivosti govori Evanđelje? „Pogledajmo Isusa. Njegovo prvo čudo, na svadbi u Kani, otkriva njegovu simpatiju prema ljudskim radostima: On se brine da slavlje dobro završi i poklanja mladencima veliku količinu najfinijeg vina. Isus se u čitavoj svojoj službi pojavljuje kao prorok koji se uvelike razlikuje od Krstitelja: ako je Ivan ostao zapamćen po svom isposništvu – hranio se onim što bi našao u pustinji – Isus je, naprotiv, Mesija kojeg često vidimo za stolom. Njegovo ponašanje izaziva kod nekih sablazan, jer ne samo da je dobronamjeran prema grešnicima, nego čak i blaguje s njima, a ta je gesta pokazala njegovu želju za zajedništvom sa svima.
Ali ima tu još nešto. Dok nam Isusov stav prema židovskim propisima otkriva njegovu potpunu podložnost Zakonu, On ipak pokazuje razumijevanje za svoje učenike: kad su uhvaćeni u prekršaju, zato što su, pošto su bili gladni, trgali klasje pšenice u subotu, On ih opravdava, podsjetivši da su i kralj David i njegovi pratioci, kad su se našli u potrebe, jeli prinesene kruhove“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Još jedan važan vid. Isus dokida razliku između čiste i nečiste hrane, koju je stvorio židovski zakon. Zapravo – uči Isus – čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi, nego ono što izlazi iz njegova srca. I time 'očisti sva jela'. Zato se kršćanstvo ne bavi razmišljanjem o nečistoj hrani. Ali ono čemu trebamo posvetiti pažnju jest naša nutrina: dakle ne samoj hrani kao takvoj, već našem odnosu prema njoj. Isus o tome jasno kaže da ono što hranu, da tako kažemo, čini dobrom ili lošom, nije hrana sama po sebi nego odnos koji mi imamo prema njoj. A to vidimo kad pojedinac ima neuredan odnos prema hrani, gledamo kako jede, jede na brzinu, kao sa željom da se najede a nikada se zapravo ne zasiti, jer nema dobar odnos prema hrani, rob je hrane.
Ovaj ozbiljan odnos koji je Isus uspostavio u pogledu hrane treba ponovno otkriti i valorizirati (…) medicina i psihologija pokušavaju se uhvatiti u koštac s lošim odnosom prema hrani. Loš odnos prema hrani uzrok je svih tih bolesti. Riječ je o, često vrlo bolnim, bolestima koje su uglavnom vezane uz muke psihe i duše. Prehrana je očitovanje nečeg unutarnjeg“, kazao je Papa.

Podsjetio je kako su u antičkom vremenu za porok proždrljivosti koristili naziv „gastrimargia“. „Taj se izraz može prevesti kao 'pomamnost trbuha' (…) A postoji i uzrečica: ne živimo da bismo jeli, već jedemo da bismo živjeli. Proždrljivost je porok koji je usađen u jednu od naših vitalnih potreba, a to je potreba za hranom. Pazimo na to. Promatrana sa socijalnog stanovišta, proždrljivost je možda najopasniji porok koji ubija planet. Jer grijeh onih koji podlegnu pred kriškom kolača, sve u svemu, ne uzrokuje veliku štetu, ali proždrljivost kojom smo se već nekoliko stoljeća okomili na dobra planeta ugrožava budućnost sviju. Nasrnuli smo na sve, kako bismo zagospodarili svime, a sav nam je stvoreni svijet povjeren zato da ga čuvamo, a ne iskorištavamo (…) Nismo čak ni primijetili da nas se tako počelo nazivati. Stvoreni smo zato da budemo 'euharistijski' muškarci i žene, sposobni za zahvaljivanje, umjereni u korištenju zemljinih dobara, a umjesto toga smo se pretvorili u predatore i sad shvaćamo da je taj oblik 'proždrljivosti' učinio mnogo zla nama. Zamolimo Gospodina da nam pomogne na tom putu umjerenosti, da svi oblici proždrljivosti ne zagospodare našim životom“, poručio je Sveti Otac.

J.P., KT