Na početku je Sveti Otac škrtost objasnio kao oblik navezanosti na novac koji čovjeka sprječava da bude velikodušan. „Nije riječ o grijehu koji pogađa samo one koji imaju veliku imovinu, nego o transverzalnom poroku, koji često nema veze sa stanjem na bankovnom računu. To je bolest srca, a ne novčanika. Analize koje su pustinjski oci proveli o tom zlu pokazale su kako je škrtost zahvaćala i monahe koji su se, nakon što su se odrekli golemih imutaka, u samoći svoje ćelije vezali za predmete male vrijednosti: nisu ih posuđivali, nisu ih dijelili s drugima, a još manje su bili spremni nekome ih pokloniti. Ti su predmeti za njih postali svojevrsni fetiši od kojih se nisu mogli odvojiti. To je svojevrsna regresija u dječju dob kad djeca drže čvrsto igračku i ponavljaju: 'To je moje!'. U to se traženje uvukao bolestan odnos prema stvarnosti, koji može dovesti do oblika kompulzivnog kupovanja ili patološkog gomilanja“, upozorio je papa Franjo, prenosi IKA.

„U cilju ozdravljenja od te bolesti, monasi su predlagali drastičnu, ali vrlo djelotvornu metodu: razmišljanje o smrti. Ma koliko neki čovjek za života nagomilao dobara na ovome svijetu, u jedno smo potpuno sigurni: neće ih sa sobom ponijeti u grob. Ne možemo sa sobom ponijeti ta dobra! Tu se otkriva sva besmislenost ovog poroka. Veza posjedovanja koju gradimo sa stvarima samo je prividna, zato što mi nismo gospodari ovoga svijeta: ova zemlja koju volimo zapravo nije naša, i mi smo na njoj kao gosti i putnici. Ova jednostavna razmišljanja pomažu nam shvatiti ludost škrtosti, ali i njezin najskriveniji razlog: time se pokušava odagnati strah od smrti, tražiti sigurnosti koje se zapravo sruše kao kula od karata kad posegnemo za njima. Sjetite se prispodobe o onom bezumnom čovjeku, čije je polje obećavalo vrlo obilnu žetvu te je stao razmišljati o tome kako povećati svoje žitnice da u njih skupi čitavu ljetinu. Taj je čovjek sve proračunao, isplanirao budućnost. Nije, međutim, uzeo u obzir najsigurniju varijablu života, a to je smrt“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve te dodao kako u nekim slučajevima, taj posao „odrade“ kradljivci.

Podsjetio je kako ih se i u evanđeljima spominje i, premda je ono što čine kažnjivo, oni mogu postati spasonosna opomena. „Ovako Isus propovijeda u Govoru na gori: 'Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce' (…) Mi možemo biti gospodari dobara koja posjedujemo, ali često se događa suprotno: ona na kraju posjeduju nas (…) I to je ono što škrtac nikako da shvati. Mogao je biti izvorom blagoslova za mnoge, no, umjesto toga, završio je u slijepoj ulici nesreće. Život škrtca je baš ružan (…) Škrtost izaziva podsmijeh kod drugih, jer na kraju svoje tijelo i dušu moramo izručiti Gospodinu te moramo sve ostaviti“, zaključio je Papa.

Nakon kateheze spomenuo je kako se 27. siječnja obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. „Neka sjećanje i osuda tog užasnog istrebljenja milijuna Židova i pripadnika drugih vjera (…) pomogne svima ne zaboraviti da se logike mržnje i nasilja ne mogu ničim opravdati, zato što niječu samu našu ljudskost. Sam rat je nijekanje ljudskosti. Ne umorimo se moliti za mir, za prestanak sukoba, da oružja utihnu i da pomoć stigne ratom iscrpljenom stanovništvu. Mislim na Bliski istok, na Palestinu, na Izrael, mislim na uznemirujuće vijesti koje dolaze iz napaćene Ukrajine, posebno na bombardiranja kojima su izložena mjesta na kojima se nalaze civili, sijući smrt, razaranje i patnju“, kazao je papa Bergoglio.                                        

J.P., KT