Kako je kazao „danas razmatramo ljepotu Isusa Krista, naše nade u otajstvu Pohoda“. „Djevica Marija posjećuje Sv. Elizabetu. No, prije svega je Isus, u utrobi svoje majke, taj koji pohodi svoj narod, kao što kaže Zaharija u svom hvalospjevu. Nakon čuđenja i udivljenosti onim što joj je anđeo navijestio, Marija ustaje i kreće na put, kao i svi oni u Bibliji koje Bog poziva, jer 'jedini čin kojim čovjek može odgovoriti Bogu koji se objavljuje jest bezgranična raspoloživost' (H. U. VON BALTHASAR, Vocazione, Rim 2002., 29). Ta mlada kći naroda izraelskog ne odlučuje zaštititi se od svijeta, ne boji se opasnosti i suda drugih ljudi, nego ide drugima u susret. Kada se netko osjeća voljenim, doživljava silu koja stavlja u pokret ljubav. Kao što kaže apostol Pavao, 'ljubav nas Kristova obuzima', potiče nas, pokreće. Marija osjeća poticaj ljubavi i odlazi pomoći ženi koja je njezina rođakinja, ali je i starica koja, nakon dugog čekanja, dočekuje nenadanu trudnoću, s kojom se teško nositi ženi u njenim godinama. No, Djevica odlazi k Elizabeti također kako bi podijelila svoju vjeru u Boga kojem je sve moguće i nadu u ispunjenje njegovih obećanja“, kazao je poglavar Katoličke Crkve.

„Susret dviju žena ima iznenađujući učinak: glas one koja je 'milosti puna' i pozdravlja Elizabetu pobuđuje proroštvo u djetetu koje ta starica nosi u utrobi i budi u njoj dvostruki blagoslov: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!', te također blaženstvo: 'Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina'.
Suočena s prepoznavanjem mesijanskog identiteta svoga Sina i svoga poslanja kao majke, Marija ne govori o sebi nego o Bogu i uzdiže hvalu punu vjere, nade i radosti, hvalospjev koji svakoga dana odjekuje u Crkvi tijekom molitve Večernje: Veliča (Magnificat) (…) Snažna prisutnost vazmenog motiva čini također Magnificat pjesmom otkupljenja, koja kao pozadinu ima sjećanje na oslobođenje Izraela iz Egipta. Svi su glagoli u prošlom vremenu, prožeti sjećanjem na ljubav koja obasjava sadašnjost svjetlom vjere, a budućnost nadom: Marija pjeva o milosti iskazanoj u prošlosti, ali je žena sadašnjosti koja u svom krilu nosi budućnost.
U prvom dijelu tog hvalospjeva veliča se Božje djelovanje u Mariji, tom mikrokozmosu Božjeg naroda koji potpuno prianja uz Savez; u drugom se pak pogled širi na Očevo djelovanju u makrokozmosu povijesti njegove djece, kroz tri ključne riječi: sjećanje – milosrđe – obećanje.
Gospodin, koji se prignuo nad malom Marijom da ostvari u njoj 'velike stvari' i učini je Gospodinovom majkom, počeo je spašavati svoj narod počevši od Izlaska, spominjući se sveopćeg blagoslova obećanog Abrahamu (…) Od Abrahama do Isusa Krista i zajednice vjernika, Uskrs se tako javlja kao hermeneutička kategorija za razumijevanje svakoga sljedećeg oslobođenja, sve do onoga kojega je ostvario Mesija u punini vremenâ.
Molimo danas Gospodina za milost da možemo čekati ispunjenje svakoga njegovog obećanja i da nam pomogne prihvatiti Marijinu prisutnost u našim životima“, poručio je papa Bergoglio.

Nakon kateheze, pozdravljajući okupljene vjernike pozvao je sve na molitvu za svećenike i posvećene osobe koji svoju službu obavljaju u siromašnim i ratom poharanim zemljama, posebno u Ukrajini, na Bliskom istoku i u Demokratskoj Republici Kongo (…) I mislimo na zemlje u kojima se trpi zbog rata: mučeničku Ukrajinu, Izrael, Palestinu… Mnogo je zemalja u kojima ljudi pate. Sjetimo se prognanika iz Palestine i molimo za njih“, dodao je, prenosi IKA.

J.P., KT