Tako je Sveti Otac naznačio kako je za kršćanina „meditacija“ traženje sinteze: to znači staviti se pred veliku stranicu otkrivenja i pokušati ju učiniti našom, u potpunosti ju usvajajući. „Kršćanin, nakon što je prihvatio Božju Riječ, ne drži ju zatvorenom u sebi, jer ta se Riječ treba susresti 's drugom knjigom', koju Katekizam naziva životnom (KKC, 2706). To pokušavamo učiniti svaki put kad meditiramo Riječ. Praksa meditacije dobila je veliku pozornost posljednjih godina. O njoj ne govore samo kršćani; meditativna praksa postoji u gotovo svim religijama svijeta. Ta aktivnost raširena je čak i među ljudima koji nemaju religioznu viziju života. Svi imamo potrebu za meditiranjem, razmišljanjem, ponovnim otkrivanjem sebe (…) Nismo stvoreni za neprestano trčanje, imamo unutarnji život koji se ne može uvijek zgaziti. Meditacija je stoga potreba svih. Meditirati bi bilo kao zaustaviti se i udahnuti“, objasnio je Papa, naglasivši kako riječ meditacija, jednom prihvaćena u kršćanskom kontekstu, poprima specifičnost koja se ne smije poništiti.

„Meditiranje je neophodna ljudska dimenzija, meditacija u kršćanskom kontekstu. Velika vrata kroz koja prolazi molitva krštene osobe, podsjetimo se još jednom, jesu Isus Krist. Za kršćanina molitva prolazi kroz vrata koja su Isus Krist (…) Pojam meditacija u povijesti je imao različita značenja. Čak se i unutar kršćanstva odnosi na različita duhovna iskustva. Međutim, mogu se pronaći neke zajedničke crte i u tome nam još uvijek pomaže KKC koji kaže ovako: 'Načini razmatranja toliko su raznovrsni koliko je duhovnih učitelja […] No, sam način nije drugo doli vodič; važno je, s Duhom Svetim, napredovati na jedinom putu molitve: Isusu Kristu.' (br. 2707). Tu nam se ukazuje na Suputnika koji nas vodi, a to je Duh Sveti. Kršćanska meditacija nije moguća, nije ostvariva, bez Duha Svetoga (…) Postoje brojni načini kršćanske meditacije: neke vrlo trijezne, druge artikulirane; neki ističu intelektualnu dimenziju osobe, drugi prije afektivnu i emocionalnu. Svi su načini meditacije važni i vrijedni da ih se prakticira, jer mogu pomoći da iskustvo vjere postane cjelovit čin osobe: ne moli samo čovjekov um, kao što ne moli samo osjećaj“, naglasio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

Napomenuo je kako su drevni oci govorili da je organ molitve srce. „Tako su objasnili da je čitav čovjek, počevši od njegova središta – srca – taj koji stupa u odnos s Bogom, a ne samo neke njegove komponente. Stoga uvijek moramo imati na umu da je metoda put, a ne cilj: bilo koja metoda molitve, ako želi biti kršćanska, dio je nasljedovanja Krista koji je srž naše vjere (…) U molitvi smo svi kao očišćeni gubavac, slijepi Bartimej koji  je ponovno zadobio vid, Lazar koji izlazi iz groba (…) Molitva i meditacija vođena Duhom Svetim uprisutnjuje nas u suživljavanje s Kristovim otajstvima. Susresti se s Kristom jest kao da poput slijepca kažemo: 'Gospodine, smiluj mi se!' 'Što želiš od mene?' 'Progledati!' Ući u dijalog. Nema stranice Evanđelja u kojoj nema mjesta za svakoga od nas. Za nas kršćane meditacija je način susreta s Isusom, a samim time i ponovnog otkrivanja sebe. To nije stavljanje sebe u središte, već ići k Isusu i od Isusa doći k samima sebi ozdravljeni, uskrsli, snažni, zahvaljujući Isusu. Susresti Isusa, spasitelja svih i mene. I sve to zahvaljujući vodstvu Duha Svetoga“, poručio je na kraju papa Bergoglio.

J.P., KT