U novoj katehezi, za primjer je Sveti Otac uzeo Sv. Franju Ksaverskog, koji se s pravom smatra, neki kažu, najvećim misionarom modernog doba. „No, ne možemo reći tko je najveći a tko najmanji. Ima puno skrivenih misionara koji danas čine puno više nego Sv. Franjo Ksaverski. On je zaštitnik  misija kao i sv. Terezija od Djeteta Isusa. Misionar je velik kada ide. Ima puno, jako puno svećenika, laika, redovnica koji idu u misije, i iz Italije. Mnogi od vas, ja to vidim kada čitam život nekog svećenika, kao kandidata za biskupsko imenovanje: živio 10 godina u misiji u nekoj zemlji. To je velika stvar: otići iz vlastite domovine kako bi propovijedao evanđelje i apostolski žar. Upravo to trebamo njegovati. Gledajući primjere tih žena i muškaraca i mi učimo“, kazao je poglavar Katoličke Crkve.

„Franjo je rođen u plemićkoj obitelji iz Navarre, u sjevernoj Španjolskoj, 1506. (…) Prvi iz velike skupine strastvenih misionara koji kreću na put, spremni podnijeti velike poteškoće i opasnosti, kako bi došli u zemlje i susreli ljude potpuno nepoznatih kultura i jezika. Bili su vođeni samo snažnom željom da ljudi upoznaju  Isusa Krista i njegovo Evanđelje. Za nešto više od 11 godina Franjo ostvaruje izvanredan posao. Bio je više manje 11 godina misionar. Putovanje brodom u to je vrijeme bilo vrlo teško i opasno. Mnogi su umrli na putu zbog brodoloma ili bolesti (…) Dolaskom u Gou, Indiju, glavni grad portugalskog istoka, kulturno i trgovačko središte, Franjo Ksaverski tamo postavlja svoju bazu, ali nije tu stao. Odlazi evangelizirati siromašne ribare južne obale Indije, podučava djecu katekizmu i molitvama, krsti i njeguje bolesne. Tijekom noćne molitve na grobu apostola Sv. Bartolomeja, osjeća da mora otići izvan Indije. Već započeti posao ostavlja u dobrim rukama i hrabro isplovljava prema Molučkim otocima, najudaljenijim otocima indonezijskog arhipelaga“, podsjetio je Papa.

Kazao je kako su i današnji misionari su hrabri. „Ne idu tri mjeseca brodom već zrakoplovom 24 sata ali tamo je onda isto: prolaze puno kilometara, probijaju se kroz šume. Tamo, na Molučkim otocima, Franjo katekizam pretače u stihove na domaćem jeziku i podučava ga pjevajući (…) Jednog dana u Indiji susreće Japanca koji mu priča o svojoj dalekoj zemlji u koju još nijedan europski misionar nije otišao. Franjo Ksaverski je imao apostolski nemir da ide dalje i dalje. Odlučuje otići što je prije moguće i tamo stiže nakon pustolovnog putovanja džunkom  (kineska splav) jednog Kineza. Tri godine u Japanu su jako teške (…) U Japanu Franjo Ksaverski shvaća da je odlučujuća zemlja za misiju u Aziji bila jedna druga: Kina (…) Stoga se vraća u Gou i nedugo zatim ponovno se ukrcava nadajući se da će moći ući u Kinu. Ali njegov plan propada: on umire na vratima Kine, na malom otoku Sancianu, uzalud čekajući da se uspije iskrcati na kopno u blizini Cantona. Umire 3. prosinca 1552., u potpunoj napuštenosti. Uz njega je bio i bdio nad njim samo jedan Kinez (…) Imao je samo 46 godina. Potrošio je život u misijama, s puno žara“, posvijestio je papa Bergoglio, prenosi laudato.hr.

Na kraju je kazao kako je Sv. Franjo učinio tako velika i brojna  djela, u siromaštvu i s puno hrabrosti. „Neka i nama da bar malo toga žara kako bi živjeli i naviještali Evanđelje. Brojni mladi koji su u današnjem vremenu puni nemira i ne znaju što s tim nemirom učiniti neka pogledaju Franju Ksaverskog (…) Neka nam Gospodin svima da radost evangeliziranja; radost pronošenja te tako lijepe poruke koja donosi radost nama i svima kojima dolazimo“, poručio je, među ostalim, Papa.                                                                                                        

J.P., KT