Opća audijencija

Molitva pohvale


U srijedu 13. siječnja u knjižnici Apostolske palače u Vatikanu, Papa je nastavio niz kateheza o molitvi progovorivši o dimenziji pohvale.

Foto: vatican.va

Foto: vatican.va

Za polazište je Sveti Otac uzeo kritični trenutak u Isusovom životu: nakon prvih čuda i uključivanja učenika u naviještanje Božjega kraljevstva, Mesijino poslanje prolazi kroz krizu. „Ivan Krstitelj sumnja i šalje mu ovu poruku – Ivan je u zatvoru: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo'. Osjeća tu tjeskobu, ne zna je li pogriješio u svojem navještaju. U životu uvijek postoje trenuci tame, trenuci duhovne noći i Ivan prolazi kroz te trenutke. U gradovima na jezeru, gdje je Isus učinio toliko čudesnih znamenja, vlada tvrdokornost. I upravo u tom trenutku razočaranja, Matej prenosi doista iznenađujuću činjenicu: Isus Ocu ne uzdiže žalopojku nego hvalospjev: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima'. Usred krize, usred tame u duši tolikih ljudi, poput Ivana Krstitelja, Isus blagoslivlja Oca, Isus uzdiže hvalu Ocu. Ali zašto? Prije svega, uzdiže mu hvalu zbog onoga što On jest: 'Otac, Gospodar neba i zemlje'“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Isus, zatim, hvali Oca zato što posebno ljubi malene. To je ono što i On sam doživljava dok propovijeda po selima: 'učeni' i 'mudri' ostaju sumnjičavi i zatvoreni, rade svoje računice; dok se 'maleni' otvaraju i prihvaćaju poruku. To ne može biti ništa drugo doli Očeva volja i Isus se tome raduje. I mi se moramo radovati i slaviti Boga zato što ponizni i jednostavni prihvaćaju Evanđelje (…) Dakle, u tom trenutku očitog neuspjeha, gdje je sve obuzeto tamom, Isus moli slaveći Oca. A njegova molitva navodi i nas, koji čitamo Evanđelje, da drugačije gledamo na svoje osobne poraze, situacije u kojima ne vidimo jasno prisutnost i djelovanje Boga, kad se čini da zlo prevladava i nema načina da se to zaustavi. Isus, koji je također usrdno preporučivao molitvu prošnje, upravo u času kad je imao razloga tražiti objašnjenja od Oca, počeo mu je, naprotiv, uzdizati hvalu. Zvuči proturječno, ali to je tako, to je istina“, kazao je papa Franjo.

Nastavio je s pitanjima: Kome treba hvala? Nama ili Bogu? „U jednom tekstu euharistijske liturgije poziva nas se da se molimo Bogu na taj način. Tekst glasi ovako: 'Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja' (Rimski misal, Opće predslovlje IV). Hvaleći bivamo spašeni. Molitva pohvale treba nama (…) Ima jedna molitva koja u sebi sadrži sjajno učenje koje ni nakon osam stoljeća nije ništa izgubilo na svojoj snazi. To je Pjesma brata Sunca ili Pjesma stvorova koju je Sv. Franjo sastavio na kraju svoga života. Siromašak je nije sastavio u trenutku radosti, blagostanja nego naprotiv usred teškoća. Franjo je gotovo slijep i u svojoj duši osjeća težinu usamljenosti kakvu nikada prije nije iskusio (…) Kako moli? 'Hvaljen budi, moj Gospodine…' (…) Franjo slavi Boga zbog svega, zbog svih darova stvorenoga svijeta, pa i zbog smrti koju hrabro naziva 'sestricom smrt'. Ti primjeri svetaca, Kristovih učenika, pa i Isusa, u kojima se uzdiže hvalu Bogu u teškim trenucima, otvaraju nam vrata vrlo velikog puta prema Gospodinu i uvijek nas čiste“, poručio je papa Bergoglio.                                                                

J.P., KT