Opća audijencija

Molitva prve Crkve


U srijedu 25. studenog u knjižnici Apostolske palače u Vatikanu, Sveti Otac je tijekom opće audijencije u svojoj katehezi, nastavio govoriti o molitvi, usmjerivši se na molitvu prve Crkve.

Foto: vatican.va

Foto: vatican.va

Tako je na početku, kako prenosi IKA, Papa objasnio kako su se prvi koraci Crkve u svijetu odvijali u ritmu molitve. „Apostolski spisi i velika naracija Djela apostolskih dočaravaju nam sliku Crkve na putu, djelatne Crkve, koja u molitvenim sastancima nalazi temelj i poticaj za apostolsko djelovanje. Slika prve zajednice u Jeruzalemu je referentna točka za sva druga kršćanska iskustva. U knjizi Djela apostolskih Luka piše: 'Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama' (…) Ovdje nalazimo četiri bitne značajke crkvenog života (…) Sve ono što u Crkvi raste izvan tih 'koordinata' je bez temelja. Da bismo prosudili neku situaciju moramo se zapitati kako, u toj situaciji, stojimo s te četiri koordinate: propovijedanje, stalno traženje bratskog zajedništva – ljubav, lomljenje kruha – to jest euharistijski život – i molitva. Svaku se situaciju treba prosuditi u svjetlu tih četiriju koordinata. Ono što ne ulazi u te koordinate lišeno je crkvenosti, nije crkveno. Bog je taj koji čini Crkvu, a ne bučna djela. Crkva nije tržište; Crkva nije skupina poduzetnika koji se upuštaju u novi pothvat. Crkva je djelo Duha Svetoga, kojeg nam je Isus poslao da nas okupi“, objasnio je papa Franjo naglasivši kako se budućnost svijeta izgrađuje u poniznosti.

„Ponekad me obuzme silna žalost kad vidim neku zajednicu koja, s dobrom voljom, krene krivim putem jer misli da Crkvu čine skupovi, kao da je to politička stranka: većina, manjina, što misli ovaj, što misli onaj… 'To je kao neka sinoda, sinodski put kojim nam je ići'. A ja se zapitam: gdje je Duh Sveti? Gdje je molitva? Gdje je zajednička ljubav? Gdje je euharistija? Bez te četiri koordinate Crkva postaje ljudsko društvo, politička stranka (…) Crkva ne može rasti (…) po prozelitizmu, kao svako poduzeće, ona raste po privlačnosti. A otkud ta privlačnost? Od Duha Svetoga (...) Čitajući Djela apostolska otkrivamo, dakle, kako su moćni pokretač evangelizacije bili molitveni sastanci, gdje oni koji na njima sudjeluju izravno doživljavaju Isusovu prisutnost i dodir Duha. Članovi prve zajednice – ali to vrijedi uvijek, pa i za nas danas – shvaćaju da povijest susreta s Isusom nije završila u trenutku uzašašća, nego se nastavlja u njihovu životu (…) Poslanje je ovo: podsjećati na Isusa, ali ne kao neka vježba pamćenja. Kršćani, dok kroče putovima poslanja, podsjećaju na Isusa dok ga čine iznova prisutnim; i od njega, od njegova Duha, dobivaju poticaj da idu, da naviještaju, da služe. U molitvi kršćanin uranja u otajstvo Boga koji ljubi svakoga čovjeka, onoga Boga koji želi da se evanđelje navijesti svima“, naznačio je poglavar Katoličke Crkve posvijestivši kako je Bog – Bog za sve.

„Bog daruje ljubav, Bog traži ljubav. To je mistični korijen svega vjernikova života. Prvi kršćani u molitvi, ali i mi koji dolazimo nekoliko stoljeća kasnije, svi živimo isto iskustvo. Duh oživljava sve. A svaki kršćanin koji se ne boji posvetiti vrijeme molitvi može ponoviti s apostolom Pavlom: 'Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene'. Molitva ti upravo to doziva u svijest. Samo u tišini klanjanja doživljava se svu istinu tih riječi. Moramo iznova vratiti osjećaj za klanjanje (…) Molitva klanjanja je molitva koja nam daje upoznati Boga kao početak i svršetak čitave povijesti“, poručio je na kraju papa Bergoglio.                                                      

 J.P., KT