Sveti Otac je tom prigodom svim kršćanskim zajednicama poželio neka budu mjesta na kojima pripadnost i uključenost ne ostaju riječi koje se izgovaraju u određenim prigodama, nego postanu svrha redovnoga pastoralnog rada.

"U ovom vremenu, u kojemu svakodnevno slušamo ratne izvještaje, vaše je svjedočanstvo konkretan znak mira, znak nade za humaniji i 'bratskiji' svijet", kazao je Papa u obraćanju ističući pritom da je odgovaranje na potrebe osoba s invaliditetom dužnost civilne i crkvene zajednice. Objasnio je kako stvarati i podupirati inkluzivne zajednice znači ukloniti svaku diskriminaciju te konkretno zadovoljiti potrebu svake osobe da se osjeća priznatom i dijelom zajednice. 

"Nema, naime, uključivanja ako nedostaje iskustvo bratstva i uzajamnoga zajedništva. Nema inkluzije ako ona ostaje moto, formula koju valja rabiti u politički korektnim govorima ili zastava koju valja prisvojiti. Nema inkluzije ako nema obraćenja u ostvarivanju zajedničkoga života i odnosā", rekao je rimski biskup.

Nije dovoljno braniti ljudska prava

Podsjetio je kako je Božji pogled na ljude koje je susretao bio prožet nježnošću i milosrđem, osobito prema onima koji su bili isključeni iz pozornosti moćnih, pa čak i vjerskih autoriteta njegova vremena. Zbog toga, svaki put kada kršćanska zajednica ravnodušje pretvori u blizinu, a isključenost u pripadnost, ispunjava svoje proročko poslanje.

"Doista, nije dovoljno štititi ljudska prava; potrebno je zauzeti se kako bismo odgovorili također na njihove egzistencijalne potrebe, u raznim dimenzijama, tjelesnim, psihičkim, društvenim i duhovnim", kazao je istaknuvši potom kako je svaki muškarac i svaka žena, u kojem god se stanju nalaze, nositelj ne samo prava koja moraju biti priznata i zajamčena, nego i dubljih potreba, kao što je potreba za pripadanjem, za odnosom s drugima i njegovanjem duhovnoga života sve dok ne osjeti njegovu puninu i blagoslovi Gospodina zbog tog neponovljivoga i divnoga dara.

Valja promicati duhovnost zajedništva

Papa je primijetio kako je prijeko potrebno osobama s invaliditetom zajamčiti pristup zgradama i mjestima okupljanja, učiniti pristupačnima jezike te prevladati fizičke prepreke i predrasude. "Međutim, to nije dovoljno. Valja promicati duhovnost zajedništva, kako bi se svatko osjećao dijelom jednoga tijela, sa svojom neponovljivom osobnošću. Samo će se tako svaka osoba, sa svojim ograničenjima i svojim vrlinama osjetiti potaknuta učiniti svoj dio za dobro cijeloga crkvenog tijela i za dobro cijeloga društva", objasnio je Sveti Otac, prenosi Vatican News.

Neka inkluzija bude svrha pastoralnoga djelovanja

Poželjevši svim kršćanskim zajednicama neka budu mjesta pripadnosti, kazao je kako je to put do vjerodostojnosti u naviještanju kako Gospodin voli sve ljude, kako je spasenje za sve te kako sve poziva za stol života, ne isključujući nikoga.

"Snažno me pogađa kada Gospodin govori o onom čovjeku koji je pripravljao svadbu svojemu sinu, ali uzvanici ne htjedoše doći. Pozove tada sluge i kaže im: 'Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!'. 'Sve', kaže Gospodin: mlade, stare, bolesne, zdrave, malene, velike, grješnike i negrješnike… Sve, sve! To je Gospodin: sve, ne isključujući nikoga. Crkva je dom sviju, srce je kršćanina dom sviju, bez iznimke. To moramo naučiti. Katkada smo pomalo u iskušenju da krenemo putom isključivanja. Ne", upozorio je Papa "samo inkluzija".

"'Svi'. U toj je riječi sadržana prava uključenost", zaključio je Sveti Otac.

J.M., KT