Objavljen motuproprij pape Franje „Ad theologiam promovendam“


Motuproprijem „Ad theologiam promovendam“ objavljenim na svetkovinu Svih svetih, 1. studenog, papa Franjo je posuvremenio Statut Papinske teološke akademije pozivajući je na „hrabru kulturnu revoluciju“ koja će biti proročka kao i na dijalog u svjetlu Objave.

„Sinodalnoj, misionarskoj i Crkvi 'izlaska' može odgovarati samo teologija 'izlaska' koja može proročki tumačiti sadašnjost otkrivajući nove putove za budućnost, u svjetlu Objave – u toj je perspektivi papa Franjo apostolskim pismom u obliku motuoproprija Ad theologiam promovendam, s nadnevkom od 1. studenoga, odlučio posuvremeniti Statut Papinske teološke akademije, prenosi IKA.

Kanonski ju je 23. travnja 1718. ustanovio papa Klement XI. breveom Inscrutabili, s ciljem da „teologiju stavi u službu Crkve i svijeta“, Akademija se tijekom godina razvila kao „skupina znanstvenika pozvanih istraživati i dublje proučavati teološke teme od posebne važnosti“.

Papa smatra kako je došlo vrijeme za reviziju pravila koja reguliraju njezina djelovanja „kako bi ih učinila prikladnijima za poslanje koje naše vrijeme nameće teologiji“. Otvarajući se svijetu i čovjeku, „s njegovim problemima, njegovim ranama, njegovim izazovima, njegovim potencijalima“, teološka misao mora stvoriti prostor „za epistemološko i metodološko promišljanje“, te je stoga pozvana na „hrabru kulturnu revoluciju“. Potrebna nam je „teologija koja je u svojoj suštini kontekstualna – piše Papa – kadra čitati i tumačiti Evanđelje u uvjetima u kojima muškarci i žene svakodnevno žive, u različitim zemljopisnim, društvenim i kulturnim sredinama“.

Teologija se mora „razvijati u kulturi dijaloga i susreta između različitih tradicija i različitih znanja, između različitih kršćanskih vjeroispovijedi i različitih religija“, ističe se u Ad theologiam promovendam. Ona mora biti u „otvorenom suodnosu sa svima: vjernicima i nevjernicima“. „To je pristup transdisciplinarnosti“, precizira Papa. Zato se teologija mora „koristiti novim kategorijama koje su razvili drugi oblici znanja, kako bi prodrla i prenosila istine vjere i pretočila Isusovo učenje u današnje jezike, s originalnošću i kritičkom sviješću“.

Zatim moramo razmotriti doprinos koji teologija može dati „aktualnoj raspravi o 'preoblikovanju misli'“, pokazujući da je ona pravo kritičko znanje jer je mudrosno znanje, znanje koje ne smije biti „apstraktno i ideološko, nego duhovno, stasalo na koljenima, u stavu poklonstva i molitve; znanje koje je transcendentno i, u isti mah, pozorno na glas naroda“. Ono na što Papa poziva jest „pučka“ teologija, „milosrdno okrenuta otvorenim ranama čovječanstva i stvorenja i utkana u brazde ljudske povijesti, kojoj proročki naviješta nadu u konačno ispunjenje“. U praksi, za papu Franju, teologija u cjelini mora poprimiti „pastoralni ton“, te, dakle, teološko promišljanje mora polaziti „od različitih sredina i konkretnih situacija u koje su ljudi uronjeni“ stavljajući se „u službu evangelizacije“.

J.P., KT