Bula je podijeljena u 25 točaka, a sadržava molbe, prijedloge, apele za zatvorenike, bolesne, starije, siromašne, mlade.

Sveti je Otac u dokumentu podsjetio na dvije važne obljetnice: 2033. bit će 2 000 godina otkupljenja i 1 700 godina od prvog velikog Ekumenskog sabora u Niceji koji se, među ostalim temama, bavio i datiranjem Uskrsa. Naglasio je kako čak i danas „različita stajališta“ onemogućuju da se taj ključni događaj vjere slavi na isti dan, podsjećajući da će se ipak „zbog providnosne okolnosti to dogoditi upravo 2025.“ (17). „Neka ovo bude poziv za sve kršćane Istoka i Zapada da poduzmu odlučan korak prema jedinstvu oko zajedničkog datuma Uskrsa“, poručio je Papa.

Nadalje je odredio kako će Sveta vrata bazilike Sv. Petra biti otvorena 24. prosinca 2024. Nedjelja nakon toga, 29. prosinca, Papa će otvoriti Sveta vrata u bazilici Sv. Ivana Lateranskog; potom 1. siječnja 2025. u bazilici Svete Marije Velike, a 5. siječnja u bazilici Sv. Pavla izvan zidina. Troja vrata bit će potom zatvorena do 28. prosinca iste godine. Jubilej će završiti zatvaranjem Svetih vrata bazilike Sv. Petra 6. siječnja 2026. (6)

„Osim što smo pozvani pronaći nadu u Božjoj milosti, pozvani smo ju otkriti u znakovima vremena koje nam Gospodin daje“, zapisao je Sveti Otac. „Prvi znak nade bi trebala biti naša želja za mir u svijetu koji je ponovno uronjen u tragediju rata. Zaboravljajući tragedije iz prošlosti, čovječanstvo je podvrgnuto novom i teškom ispitu u kojem su mnoge populacije potlačene brutalnošću nasilja. Što tim narodima još nedostaje, a da već nisu propatili? Kako je moguće da njihov očajnički vapaj za pomoć ne potakne vođe naroda da požele okončati previše regionalnih sukoba, svjesni posljedica koje mogu nastati na globalnoj razini? Je li previše sanjati da će oružje utihnuti i prestati donositi razaranje i smrt?“, stoji u 8. točki.

Rimski je biskup nadalje izrazio zabrinutost zbog „pada nataliteta“ koji se bilježi u raznim zemljama i iz raznih razloga, kao što su „ludi ritam života“, „strahovi za budućnost“, „nedostatak garancija radnih mjesta i socijalne zaštite“ te „socijalni modeli“ u kojima prevladava potraga za profitom, a ne odnosima. Za Papu postoji „žurna“ potreba da vjernici i civilno društvo pruže „uvjerenu podršku“ želji mladih da imaju djecu, kako bi budućnost bila „obilježena osmijesima mnogih dječaka i djevojčica koji dolaze ispuniti sada već previše prazne kolijevke“ (9).

Slijedi poticaj da se daju „opipljivi znakovi nade“ zatvorenicima. Papa je pozvao vladajuća tijela da ponude oblike oprosta kazne te putove za reintegraciju u zajednicu. Izrazio je nadu da se „dostojanstvenim uvjetima za zatvorenike, poštivanju ljudskih prava“ i „ukidanju smrtne kazne“ (10).

U točki 11 i 12 naznačeno je kako će Papa otvoriti Sveta vrata u zatvoru kako bi zatvorenicima izrazio konkretan znak blizine. Znakove nade treba donijeti i bolesnima, kao i mladima kojima se, kako je kazao, često „ruše snovi“.

Osvrnuvši se na migrante, Papa je zatražio da se brojnim prognanicima i izbjeglicama, koji su zbog kontroverznih međunarodnih događaja prisiljeni na bijeg kako bi izbjegli ratove, nasilje i diskriminaciju, zajamči sigurnost i pristup radu i obrazovanju, nužnim alatima za njihovo uključivanje u novi društveni kontekst (13).

Sveti Otac nije zaboravio ni brojne starije osobe koje doživljavaju usamljenost i napuštenost, a osvrnuo se i na „milijarde“ siromašnih ljudi u svijetu koji „pate zbog isključenosti i ravnodušnosti mnogih“. Smatra kako je „skandalozna“ činjenica da siromašni čine većinu stanovništva svijeta „obdarenog golemim resursima, velikim dijelom namijenjenim za naoružanje” (15). Traži izljev velikodušnosti od onih koji posjeduju bogatstvo i ponavlja apel da se uspostavi „globalni fond za konačno uklanjanje gladi“ novcem iz vojnih izdataka.

Uputio je poziv i najbogatijim nacijama da „pristanu oprostiti dugove zemljama koje ih nikad ne bi mogle otplatiti“. „To je pitanje pravde koje je danas pogoršano novim oblikom nejednakosti kao što je ekološki dug, posebno između Sjevera i Juga“, zapisao je papa u točki 16., prenosi Vatican News.

Pozvao je potom vjernike neka se ugledaju na svjedočanstvo mučenika koji pripadaju različitim kršćanskim tradicijama te je izrazio želju da tijekom Svete godine „ne nedostaje ekumenskog slavlja“ (20).

Dotaknuo se i važnosti sakramenta pomirenja te je najavio nastavak službe Misionara milosrđa. Od biskupa je tražio da ih pošalju na mjesta gdje je „nada stavljena na kušnju“ ili gdje se „gazi dostojanstvo osobe“ (23).

Uputio je i „poseban poziv“ vjernicima Istočnih Crkava koji su „toliko patili, često do smrti, zbog svoje vjernosti Kristu i Crkvi“. Ta se braća „moraju osjećati posebno dobrodošla u ovom Rimu koji je i njima majka“. Misli upućuje i na pravoslavne vjernike koji već prolaze kroz „hodočašće križnog puta“, prisiljeni napustiti svoje domovine zbog nasilja i nestabilnosti.

Na kraju je pozvao hodočasnike koji dolaze u Rim neka mole u marijanskim svetištima i zazovu Marijinu zaštitu, kako bi „iskusili blizinu najljubaznije majke koja nikada ne napušta svoju djecu“ (24).

J.M., KT