Kazao je kako su oni, u ovoj zemlji, u kojoj ima toliko nasilja, koje odjekuje poput gromoglasnog udarca posječenog stabla, šuma koja svaki dan raste u tišini i čini zrak boljim, prozračnijim. „Naravno, više buke stvara stablo koje pada, ali Bog voli i njeguje velikodušnost koja niče tiho i donosi plodove te s radošću usmjerava svoj pogled na one koji služe potrebitima. Tako raste dobro, u jednostavnosti pružanja ruke i srca prema drugima, u hrabrosti poduzimanja malih koraka za približavanje najslabijima u Isusovo ime. Doista je istinita ona izreka koju je Cecilia navela: 'Tisuću koraka uvijek počinje s jednim'!

Dirnula me ova stvar: niste tek naveli socijalne probleme i niste nabrajali mnoge podatke o siromaštvu, nego ste prije svega s ljubavlju govorili o siromašnima (…) Dok ih mnogi danas odbacuju, vi ih prihvaćate, dok ih svijet iskorištava, vi ih promovirate (…) Lijepo je dati vam glas ovdje u nuncijaturi, jer papinska predstavništva, 'Papine kuće' razasute diljem svijeta, jesu i moraju biti pojačivači promicanja humanog, središta milosrđa, u prvom redu diplomacijom milosrđa, u pružanju konkretne pomoći i u promicanju mreža suradnje. To se već događa, tiho, u mnogim dijelovima svijeta i ovdje već duže vrijeme. Ova je kuća desetljećima bliska: otvorena prije 90 godina kao apostolska delegacija, za nekoliko će dana proslaviti 60. obljetnicu svog uzdizanja u nuncijaturu“, podsjetio je papa Franjo.

„Braćo i sestre koji volite ovu zemlju i predani ste njezinom narodu, ovo što radite je čudesno, ali nije nimalo lako. Dođe mi da plačem slušajući priče poput onih koje ste mi ispričali, o patnji ljudi koje opća ravnodušnost prepušta na život lutanja, koja ih vodi tome da žive na ulici, izlažući ih riziku od fizičkog nasilja i seksualnog zlostavljanja, pa i optužbama za vještičarenje, dok su njima potrebni samo ljubav i briga. Dirnulo me ono što si nam rekao, Tekadio, da se zbog gube i danas, 2023., osjećaš 'diskriminiranim, prezirno gledanim i poniženim', dok ljudi s mješavinom srama, nerazumijevanja i straha žure da počiste ono kuda je prošla i samo tvoja sjena (…) danas bih želio podijeliti s vama i, preko vas, s mnogim dobrim radnicima u ovoj velikoj zemlji, dva pitanja. Prvo: vrijedi li? Vrijedi li truditi se suočeni s oceanom potreba koji se neprestano i dramatično povećavaju? Nije li to uzaludan, a često i obeshrabrujući napor? Pomaže nam ono što je rekla s. Maria Celeste: 'Unatoč našoj malenosti, raspeti Gospodin nas želi imati uz sebe da podržimo dramu svijeta'. Istina je, milosrđe je u skladu s Bogom i On nas iznenađuje neočekivanim čudima koja se događaju kroz one koji vole (…) Mislim na ono što si nam rekao, Pierre, kazavši da si u pustinji nemoći i ravnodušnosti, u moru boli, zajedno sa svojim prijateljima otkrio da te Bog nije zaboravio, jer ti je poslao osobe koje se nisu okrenule na drugu stranu prolazeći ulicom gdje ste bili (…) Stoga vrijedi i dobar je znak što su vlasti nedavnim ugovorima s Biskupskom konferencijom prepoznale i vrednovale rad onih koji rade na socijalnim i karitativnim područjima“, istaknuo je poglavar Katoličke Crkve, prenosi Vatican News.

U nastavku je podcrtao kako ono što uzrokuje siromaštvo nije toliko nedostatak dobara i mogućnosti, koliko njihova nejednaka raspodjela. „Od onoga koji je imućan, osobito ako je kršćanin, traži se da ono što posjeduje podijeli s onim kojemu nedostaju osnovne potrepštine, još više ako pripadaju istom narodu. Nije to pitanje dobrote, nego pravde. To nije čovjekoljublje, to je vjera; jer, kako kaže Sveto pismo, 'vjera bez djela je mrtva' (Jak 2,26). Evo, dakle, drugog pitanja upravo o dužnosti i žurnosti činjenja dobra: kako to učiniti? Kako činiti milosrđe, kojim se kriterijima voditi? Ovdje bih vam želio ponuditi tri jednostavne točke. To su aspekti koje karitativne ustanove koje ovdje djeluju već poznaju, ali koje je dobro zapamtiti kako bi služenje Isusu u siromasima bilo sve plodnije svjedočanstvo.

Ponad svega, milosrđe zahtijeva pružanje primjera, uzornost: zapravo, to nije samo nešto što činite, već je izraz onoga što jeste. To je stil života, to je življenje Evanđelja. Stoga su potrebni kredibilitet i transparentnost: mislim na financijsko i administrativno upravljanje projektima, ali i na obvezu pružanja adekvatnih i kvalificiranih usluga. Upravo je to duh koji karakterizira tolike crkvene ustanove od kojih ova zemlja ima koristi i koje su obilježile njezinu povijest. Neka uvijek bude uzornosti!

Druga točka: dalekovidnost, odnosno znati kako gledati unaprijed. Bitno je da inicijative i dobra djela, osim što odgovaraju na neposredne potrebe, budu održive i dugotrajne. Ne tek asistencijalističke, već izgrađene na temelju onoga što se stvarno može učiniti i s dugoročnom perspektivom, tako da traju tijekom vremena i da ne završe kod onoga tko ih je započeo (…) Pružanje primjera, dalekovidnost i konačno – treći element – ​​povezanost. Braćo i sestre, trebamo stvoriti mrežu, ne samo virtualnu nego i konkretnu, kao što se to događa u ovoj zemlji u simfoniji života velike šume i njezine šarolike vegetacije (…) Ostavljam vam ove poticaje i zahvaljujem vam za ono što ste danas ostavili u mom srcu. Da, mnogo vam hvala, jer ste mi dotakli srce. Dragocjeni ste. Blagoslivljam vas i molim vas da i dalje molite za mene, jer mi je to potrebno. Hvala“, poručio je papa Bergoglio okupljenim karitativnim djelatnicima.

J.P., KT