Spominjući se sluge Božjega opata Prospera Guérangera, zahvaljujući kome se ovaj način određivanja ciklusa kršćanskih blagdana kao liturgijske godine proširio u crkvenom jeziku, Papa je podsjetio da u enciklici Mediator Dei papa Pio XII. ističe kako nije riječ o hladnom i pasivnom prikazivanju činjenica koje pripadaju prošlosti ili jednostavnom prisjećanju stvarnosti iz nekoga drugog vremena, prenosi Vatican News.

„Liturgijsku godinu treba shvatiti kao trajno posadašnjenje djela spasenja koje Krist ostvaruje u povijesti. Prolazeći kroz ovaj vremenski ciklus, Crkva ostaje u dodiru s Gospodinovim otkupiteljskim djelovanjem, tako da svi vjernici bivaju ispunjeni njegovom milošću. Susret s Isusom, koji je za nas umro i uskrsnuo, cilj je kojemu Crkva uvijek teži, stavljajući svakoga trenutka u središte slavlje vazmenog događaja. Stoga saborski oci upravo nedjelju smatraju temeljem i srcem liturgijske godine. U različitim suvremenim jezicima njezin naziv potvrđuje da je ona dies Domini, 'Dan Gospodnji'. Čak i u jezicima u kojima je prevladao izraz 'dan sunca', može se nazrijeti povezanost s Kristom: on je istinsko 'Sunce pravde' koje prosvjetljuje svakoga čovjeka“, istaknuo je Sveti Otac.

Nadalje se osvrnuo na Sv. Ivana Pavla II. koji u apostolskom pismu Dies Domini poučava da je nedjelja dan Gospodnji, dan Crkve i dan čovjeka: „Budući da je nedjelja tjedni Uskrs, u kojemu se spominje i uprisutnjuje dan kada je Krist uskrsnuo od mrtvih, ona je također dan koji otkriva smisao vremena. Proizlazeći iz Uskrsnuća, ona presijeca čovjekova vremena, mjesece, godine i stoljeća, poput usmjeravajuće strijele koja ih prožima i usmjerava prema cilju Kristova drugog dolaska. Nedjelja je predznak posljednjega dana, dana Paruzije, kada ćemo svi uskrsnuti.“

A da bi se nedjelja posvetila, kako je rekao papa Prevost, temeljno je slaviti Euharistiju. „Slušanje Riječi i sudjelovanje u Kristovu Tijelu, prema saborskim ocima, podrazumijevaju radosno okupljanje vjernika. To okupljanje ne može se zamijeniti samo virtualnom prisutnošću niti se svodi na puko pasivno okupljanje. Liturgijsko se okupljanje, naime, ostvaruje u aktivnom sudjelovanju braće i sestara, okupljenih zajedno kako bi zahvalili Bogu koji ih je preporodio“, podsjetio je Rimski biskup te pozvao sve ljude da nastoje stvoriti najbolje uvjete kako bi na svetoj misi mogli sudjelovati i oni koji nedjeljom nisu u u mogućnosti uzdržati se od rada.

Petrov je nasljednik istaknuo da liturgijska godina, u ritmu nedjeljâ, ima zanimljivu povijest u kojoj se isprepliću vjera i pobožnost Crkve. Već od 2. stoljeća nakon Krista slavlju tjednoga Uskrsa pridružilo se slavlje godišnjega Uskrsa, najveće svetkovine koje se protegnulo na najradosnije razdoblje od 50 dana, vrhunac kojega je Pedesetnica, a kojemu prethodi korizmeno vrijeme s njegovim pokorničkim obilježjem. Razvoj božićnoga ciklusa omogućio je ponovno proživljavanje otajstava utjelovljenja Božje Riječi, njegova rođenja i očitovanja svijetu. Crkva je potom u različita liturgijska vremena uključila čašćenje Blažene Djevice Marije, kao i spomendane mučenika i drugih svetaca koji na nebu pjevaju Bogu savršenu hvalu i zagovaraju za nas.

„Liturgijska godina tako u sakramentalnom obliku ponovno predstavlja pedagogiju povijesti spasenja, vodeći vjernike od iščekivanja Mesije prema punini vazmenog otajstva i anticipaciji buduće slave. U liturgiji Crkva slavi spasenjsku aktualnost Kristova otajstva, omogućujući vjernicima da u njemu sve dublje sudjeluju“, kazao je papa Leon zaključujući kako stoga liturgijska godina predstavlja nadahnjujuće načelo i temeljni okvir svake pastoralne djelatnosti.

J.M., KT