Nakon pozdravnih riječi predsjednika Gonçalvesa Lourença koji je predstavio problematičnu situaciju potkopanu „neobuzdanom utrkom za sirovinama oduzetima suverenim zemljama silom oružja najmoćnijih svjetskih vojski“, Papa se u govoru, održanom na portugalskom jeziku, usredotočio na neetično iskorištavanje resursa zemlje, prenosi Vatican News.

Papine su misli na početku njegova govora bile posebno posvećene stanovništvu nedavno pogođenom velikim poplavama u kojima je poginulo 30-ak osoba, a koje su uništile infrastrukturu potopivši čitave četvrti. Više od 34 000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti vlastiti dom. Najteža je situacija u Bengueli, na atlantskoj obali gdje su život 23 izgubile osobe.

„Želio bih zajamčiti svoje molitve za žrtve obilnih kiša i poplava koje su pogodile pokrajinu Benguela, kao i izraziti svoju blizinu obiteljima koje su izgubile dom. Znam također da ste vi, Angolanci, ujedinjeni u velikom lancu solidarnosti prema svima koji su pogođeni“, istaknuo je Sveti Otac.

Nadalje je progovorio o blagu koje angolski narod posjeduje, a koje se ne može prodati ni ukrasti. U svijesti da još uvijek ima onih koji se opiru onomu što on naziva obmanom bogatstva, Papine riječi upozorile su na rizik da radost i nada - vrline koje on naziva "političkima" - budu oslabljene i kontaminirane iluzijama i iskrivljenjima.

„Dobro znate da se vaše regije prečesto gledalo, i dalje se gleda, kako bi se dalo ili, češće, kako bi se nešto uzelo. Potrebno je prekinuti taj lanac interesa koji stvarnost i sām život svodi na robu“, posvijestio je Petrov nasljednik.

Govorio je potom o želji za beskonačnim koja je „načelo društvene transformacije dublje od bilo kojeg političkog ili kulturnog programa“. To je, prema njegovim riječima, svojevrsni kompas koji mora voditi razvoj zemlje potičući njezine najbolje energije koje znaju prepoznati gdje se nalazi istinska mudrost, ona koja ne dopušta da ju ugase ideologije. Kazao je kako želi poslušati i ohrabriti one koji su već odabrali dobro, pravednost, mir, toleranciju i pomirenje. Istodobno, zajedno s milijunima muškaraca i žena dobre volje „koji su prvo bogatstvo Angole“, rekao je kako želi zazvati obraćenje za one koji biraju suprotne putove i priječe njezin skladan i bratski razvoj.

„Koliko patnje, koliko smrti, koliko društvenih i ekoloških katastrofa donosi ta ekstraktivna logika! Sada već posvuda vidimo kako potiče razvojni model koji diskriminira i isključuje, ali koji se još uvijek želi nametnuti kao jedini mogući“, primijetio je Rimski biskup.

Riječ „sloga“ ponavljala se u Papinu govoru kao cilj i metoda koju treba stalno tražiti. Citiravši Sv. Pavla VI. i njegovu apostolsku pobudnicu Gaudete in Domino, u kojoj je već tada, tumačeći brige svijeta mladih, upozorio na „senilni aspekt“ u civilizaciji koja počinje u potpunosti prihvaćati hedonističku i materijalističku logiku načina života, Papa je podsjetio na ožiljke koje su upravo materijalno iskorištavanje i želja nametanja jedne ideje pred drugima ostavili na povrijeđenom tkivu angolskoga društva.

„Africi je hitno potrebno da prevlada situacije i pojave sukoba i neprijateljstva, koji razdiru društveno i političko tkivo brojnih zemalja, potičući siromaštvo i isključenost. Samo kroz susret život cvjeta. Dijalog je početak. To ne isključuje neodobravanje, koje može postati sukob“, izričit je bio Sveti Otac.

Osvrnuo se potom na razmatranja svojega prethodnika pape Franje, koji je u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium govorio o gubitku horizonta koji stvaraju sukobi, pred kojima se može postupati poput Poncija Pilata, ostati njima zatočeni ili ih iskoristiti kao priliku za pokretanje novog, konstruktivnog, a ne destruktivnog procesa. To je put koji želi Papa koji vjeruje u potencijal zemlje, pod uvjetom da oni na odgovornim položajima budu prvi koji vjeruju u njega. „Angola može znatno rasti, ako budete prije svega vi, koji imate vlast u zemlji, vjerovali u raznolikost njezinih bogatstava. Nemojte se bojati neodobravanja, nemojte gušiti vizije mladih i snove starijih, znajte upravljati sukobima pretvarajući ih u putove obnove. Stavite opće dobro ispred jednostranih interesa, nikada ne miješajući svoju stranu s cjelinom. Povijest će vam tada pokazati da ste u pravu, čak i ako u tom trenutku netko bude neprijateljski raspoložen prema vama“, ohrabrio je papa Prevost upozoravajući kako despoti i tirani tijela i duha žele duše učiniti pasivnima i podloženima vlasti, a upravo su to uvjeti u kojima se lako gnijezde fanatizam, podložnost, zlatna iluzija i mit o identitetu. To su zastranjenja koja se Papa ne boji istaknuti i imenovati, ulazeći u njihove posljedice i pozivajući se, još jednom, na učenje pape Franje, koji je u enciklici Fratelli tutti oštro upozorio na politički mehanizam razbješnjivanja, pogoršavanja i polarizacije: „Nezadovoljstvo, osjećaj nemoći i iskorijenjenosti razdvajaju nas, umjesto da nas povezuju, šireći klimu otuđenja od javnih stvari, prezira prema nesreći drugih i nijekanja svakog bratstva. Ta nesloga razgrađuje temeljne odnose koje svatko od nas održava sa samim sobom, s drugima i sa stvarnošću.“

Na kraju je poručio kako bez radosti nema obnove, bez unutarnjeg života nema oslobođenja, bez susreta nema politike, bez drugoga nema pravednosti. Ujedinjenje snagā i namjerā ostaje uporište političkoga i društvenoga djelovanja. „Zajedno možete Angolu učiniti projektom nade. Znam koliko cijenite djelovanje Katoličke Crkve u službi zemlji, a koja želi biti kvasac u tijestu i poticati rast pravednoga modela suživota, oslobođenoga ropstva koje nameću elite s mnogo novca i lažnim radostima“, zaključio je papa Leon XIV.

Jedinstvo i dijalog ključne su riječi koje je danas rabio i angolski predsjednik. Sloga i bratstvo, posebno na Bliskom istoku, nade su koje proizlaze i iz zabrinutosti zbog sloma gospodarstava prouzročenoga ratovima. S obzirom na moralni autoritet Pape, apel je predsjednika Gonçalvesa Lourença upravo to da Papa i dalje bude poput mosta. To je dužnost od koje se nijedan politički vođa ne može izuzeti; oni – zahtjev je predsjednika – moraju hitno iskoristiti svoj utjecaj kako bi pravednost i dijalog prevladali nad uporabom sile.

J.M., KT