Izrazivši najiskreniju zahvalnost svim biskupima i civilnim vlastima koji su ga primili, kao i svima koji su sudjelovali u organizaciji, Papa je istaknuo kako je Providnost htjela da prva postaja bude Alžir, zemlja u kojoj se nalaze tragovi Svetog Augustina.

„Tako sam se, s jedne strane, vratio korijenima vlastitog duhovnog identiteta, a s druge strane prešao i učvrstio vrlo važne mostove za današnji svijet i Crkvu: most s plodnim razdobljem crkvenih otaca; most s islamskim svijetom i most s afričkim kontinentom“, kazao je Sveti Otac, prenosi Vatican News.

„U Alžiru sam bio primljen ne samo s poštovanjem nego i srdačno te smo mogli izravno iskusiti i svijetu pokazati da je moguće živjeti zajedno kao braća i sestre, čak i različitih religija, kada se prepoznajemo kao djeca istoga milosrdnog Oca. U sljedeće tri zemlje koje sam posjetio, stanovništvo je većinom kršćansko, pa sam bio uronjen u ozračje slavlja vjere i srdačne dobrodošlice, dodatno naglašeno tipičnim obilježjima afričkih naroda“, podijelio ej svoje iskustvo.

Osvrćući se na posjet Kamerunu, Rimski je biskup istaknuo da mu je to omogućilo osnaživanje poziva na zajednički rad za pomirenje i mir:

„Kamerun se naziva 'Afrika u malom', zbog raznolikosti i bogatstva svoje prirode i resursa, ali taj izraz možemo razumjeti i u smislu da se veliki problemi cijelog kontinenta nalaze i u Kamerunu: potreba za pravednom raspodjelom bogatstava; potreba da se mladima omogući prostor, prevladavajući endemsku korupciju; potreba za promicanjem cjelovita i održiva razvoja, suprotstavljanjem raznim oblicima neokolonijalizma dugoročnom međunarodnom suradnjom“, obrazložio je papa Prevost.

Treća postaja putovanja bila je Angola, s višestoljetnom kršćanskom tradicijom povezanom s portugalskom kolonizacijom. „Kao i mnoge afričke zemlje nakon stjecanja neovisnosti, i Angola je prošla kroz teško razdoblje, obilježeno dugotrajnim građanskim ratom. U tom povijesnom procesu Bog je vodio i pročišćavao Crkvu, sve više je obraćajući služenju Evanđelju, ljudskom napretku, pomirenju i miru. Slobodna Crkva za slobodan narod! U marijanskom svetištu Mamã Muxima – što znači 'Majka srca' – osjetio sam kako kuca srce angolskog naroda. U raznim susretima s radošću sam vidio mnoge redovnice i redovnike svih dobi, proročanstvo Kraljevstva nebeskog među njihovim narodom; vidio sam katehiste koji se u potpunosti posvećuju dobru zajednica; vidio sam lica starijih ljudi obilježena naporima i patnjama, ali prožeta radošću Evanđelja; vidio sam žene i muškarce kako plešu u ritmu pjesama hvale uskrsnulom Gospodinu, temelju nade koja odolijeva razočaranjima uzrokovanim ideologijama i ispraznim obećanjima moćnika“, ispričao je Sveti Otac.

Posljednja zemlja koju je Papa posjetio bila je Ekvatorska Gvineja, odakle također nosi predivne uspomene. Kazao je kako ne može zaboraviti ono što se dogodilo u zatvoru u Bati kada su zatvorenici iz svega glasa pjevali pjesmu zahvalnosti Bogu i Papi, moleći da moli „za njihove grijehe i njihovu slobodu“. „Nikada nisam vidio ništa slično. Zatim su sa mnom molili Oče naš pod jakom kišom. Istinski znak Kraljevstva Božjega! I upravo pod kišom započeo je veliki susret s mladima na stadionu u Bati – slavlje kršćanske radosti, s dirljivim svjedočanstvima mladih koji su u Evanđelju pronašli put slobodnog i odgovornog rasta“, ispričao je Papa.

Na kraju je kazao kako je njegov posjet za afričke narode prilika da se njihov glas čuje, da izraze radost što su Božji narod i nadu u bolju budućnost, dostojanstvo za svakoga i za sve. „Sretan sam što sam im to omogućio, a istodobno zahvaljujem Gospodinu za ono što su oni darovali meni – neprocjenjivo bogatstvo za moje srce i moje poslanje“, zaključio je svoju katehezu papa Leon XIV.

J.M., KT