Sveti je Otac naglasio kako valja napustiti strukture koje nisu prikladne za sinodalni put kojim je Crkva krenula – proces dubokog slušanja kako bi prepoznala Božji glas koji govori kroz crkvenu zajednicu – te sačuvati kao blago ono što olakšava taj put, mudro povezujući slobodu i hrabrost. „Na tom je putu ključno otvoriti se dijalogu sa svima, živjeti zajedništvo, posvetiti se formaciji svećenika, snažnije uključiti laike u crkvene aktivnosti te pokazivati pažnju prema drugima, mladima i ranjenim osobama“, kazao je Papa, prenosi Vatican News.

Prema njegovim riječima, blago koje treba podupirati Crkvu u Španjolskoj na njezinu putovanju jest njezina kršćanska baština koja ljepotom dopire i do nevjernika, a zahvaljujući vezama pripadnosti utkanima u duhovni identitet Španjolaca ostaje prisutna čak i onda kada vjera oslabi.

„Kruh Božje riječi i Euharistije potrebniji nam je čak i od materijalne hrane jer nam otvara put spasenja. Nije riječ o tome kako slavlje učiniti više ili manje privlačnim, nego o tome da osjetimo kako nam, ako smo dionici toga Kruha, njegova odsutnost uzrokuje nelagodu koju možemo usporediti s tjelesnom glađu“, posvijestio je Rimski biskup.

Osvrnuo se potom na različite razloge teškoća koje se javljaju u komunikaciji s ljudima: različite jezike i kulture, nepovjerenje prema nepoznatome, ali i nesporazume i sukobe koji se mogu pojaviti. Zbog toga se čovjek ponekad osjeća ograničenim u izražavanju ili u razumijevanju svojega sugovornika. Papa je napomenuo da se to može dogoditi i u naviještanju Evanđelja, u prihvaćanju drugoga, u nastojanju da odgovorimo na pitanja suvremenoga svijeta ili u potrebi da se potakne suodgovornost članova zajednice u pastoralnom djelovanju. Stoga je potrebno da kršćanska baština uvijek bude sredstvo i prilika za dijalog.

Petrov je nasljednik potom objasnio kako iako su jezici u digitalno doba drukčiji, a kulture koje danas tvore mozaik naših društava, zajedno s migracijama iz svih krajeva svijeta, znatno promijenjene, ono što mora ostati isto jest duh. „Prije svega, moramo biti sposobni komunicirati i razgovarati sa svakom stvarnosti, poniziti se ne samo kako bismo razumjeli druge, nego i kako bismo s njima dijelili život“, istaknuo je Papa dodajući kako se samo na temelju dijeljenja svega onoga dobroga što postoji u vlastitoj baštini, uz doprinos svakog čovjeka, može izgraditi nova stvarnost u kojoj će se vjera moći duboko ukorijeniti. „Da bismo to ostvarili, potrebno je najprije naučiti jezik drugoga, pokretati procese i graditi veze u kojima se može sijati sjeme Kraljevstva“, istaknuo je Papa napominjući kako su potrebne crkvene zajednice koje znaju svjedočiti i prenositi vlastito iskustvo vjere te koristiti sredstva koje omogućuju odvažno suočavanje sa sve novijim izazovima evangelizacije u svim okolnostima.

Rimski se biskup potom osvrnuo na pitanje velikih gradova u kojima tišina i udaljenost nisu fizičke, nego duhovne. Ondje će biti potrebni drukčiji odgovori: slušanje, razumijevanje, poštovanje, velikodušnost i iskrenost. „Kada putujemo u dobrom društvu, sve se mijenja: teškoće hodanja i opasnost od lutanja postaju manje. Gospodin je taj koji nas vodi; on je gospodar povijesti i svake od naših osobnih priča; on određuje vremena. Mi idemo za njim, štoviše, hodamo s njim kao članovi jednoga tijela. Ta duboka povezanost traži od Crkve, u ovom vremenu sve izraženijih polarizacija i sukoba, svjedočanstvo jedinstva u različitosti: zajedništvo sposobno prihvatiti bogatstvo darova, karizmi i osjetljivosti koje Duh Sveti budi u Božjem narodu“, rekao je papa Prevost.

Nadalje je posvijestio kako u nastojanju oko dubokoga zajedništva, biskupska služba ima posebnu odgovornost, kazavši kako su biskupi pozvani biti vidljivo načelo zajedništva, prije svega zajedništva s Kristom, s ljubavlju čuvajući primljenu vjeru u poslušnosti Božjoj riječi i živoj predaji Crkve; zatim zajedništva s Petrovim nasljednikom i s općom Crkvom, s biskupima i vlastitom biskupijskom zajednicom, s posvećenim životom, pokretima, udrugama i svakom autentičnom karizmom koju Duh daje za zajedničku izgradnju.

Povjerio je stoga zadaću španjolskim biskupima da čuvaju jedinstvo, promiču dijalog, liječe podjele i prate hod naroda koji im je povjeren. Istaknuo je također kako će samo na taj način zajedništvo zadobiti istinsku misionarsku snagu, jer Crkva koja je pomirena iznutra može s većom slobodom razgovarati s pripadnicima drugih kršćanskih zajednica i drugih religija, s nevjernicima, s građanskim vlastima te sa svima koji rade za opće dobro.

Osvrnuo se također na teškoće u preuzimanju trajnih obveza i donošenju životnih odluka. Riječ je o potrazi za smislom, pripadnošću i sebedarjem kod mnogih mladih ljudi. Upravo zbog toga potrebno je razvijati kvalitetan pastoral duhovnih zvanja.

„Ljudsko se srce ne ispunja gomilanjem iskustava, mogućnostima ili privremenim sigurnostima. Ono se ispunja kada otkrije poziv, kada shvati da život doseže svoju puninu tek onda kada ga darujemo. Zato se pastoral zvanja ne može svesti na puko traženje brojki. On proizlazi iz živih zajednica, iz radosnih svećenika, iz obitelji koje svjedoče ljepotu vjernosti, iz Crkve koja svojom jednostavnošću pokazuje da nasljedovanje Krista ne osiromašuje život, nego ga proširuje“, objasnio je papa Leon XIV.

Nadalje je naglasio da kada se Evanđelje živi s radošću, služenjem i zajedništvom, tada se Gospodinov poziv ponovno može čuti kao obećanje života te je podsjetio na često ponavljanu misao pape Franje da u današnjim okolnostima povezanima s duhovnim zvanjima očuvanje postojećih struktura ne smije imati prednost pred dobrom samoga zvanja. „Ako bogoslovi imaju pravo na najbolju moguću formaciju – a Crkvi su potrebni dobro formirani svećenici – tada sjemeništa moraju biti istinske formacijske kuće u kojima treba osigurati odgovarajuće iskustvo zajedničkoga života; moraju imati odgojitelje koji su u potpunosti posvećeni studiju i poučavanju te imaju iskustva u duhovnom praćenju; potrebna su također visoka teološka učilišta opremljena potrebnim sredstvima za kvalitetno izvršavanje svoje zadaće. Zbog toga je od presudne važnosti udružiti snage i naučiti raditi zajedno u suočavanju s tim izazovima“, napomenuo je poglavar Katoličke Crkve.

Suočeni sa suvremenim izazovima, Rimski je biskup potaknuo na veće uključivanje laika u životni hod Crkve jer to može postati prilika za susret, dijalog i međusobnu komunikaciju.

„O nama ovisi hoće li laici svoju uključenost u tu crkvenu službu početi doživljavati kao Božji poziv da kao kršćani preuzmu odgovornost, osjećajući se dijelom poslanja koje je Gospodin povjerio redovnicima koji su ga ostvarili.

Također je potaknuo na posebnu pažnju prema svima koji proživljavaju trenutke tame i trebaju pomoć, a osobito prema onima koje su povrijedili upravo oni koji su se trebali brinuti o njima, uključujući i pojedine članove klera.

„Pred tom ranom crkvena je zajednica pozvana odgovoriti slušanjem, istinom, pravdom, zadovoljštinom te sve odlučnijim zalaganjem za prevenciju i kulturu brige. Svaka ranjena osoba mora moći pronaći iskreno slušanje, prihvaćanje, zaštitu i stvarne putove ozdravljenja“, naglasio je.

Istaknuo je kako se treba iskazati blizina mnogim muškarcima i ženama koji zapravo ne odbacuju Boga, nego u svom srcu često nose duboku žeđ za smislom, istinom, pripadnošću i nadom. Stoga Crkva mora pružati Božju ljubav objavljenu u Kristu, kako bi svaki pojedinac bio uvjeren da je ljubljen. To vrijedi i onda kada ona surađuje s drugim ustanovama, vjerskim i civilnim, pruža materijalnu pomoć, obrazovanje i skrb te promiče ljudsko dostojanstvo.

Na kraju španjolskim biskupima ostavio primjer Blažene Djevice Marije koja svojim životom pokazuje kako prihvatiti Božju riječ i čuvati je u srcu, kako pratiti učenike i ostati prisutna na putu Crkve kao majka zajedništva i nade. Njoj je povjerio službu biskupa moleći je da im pomogne da među povjerenim narodom budu skriveni kvasac o kojem govori Evanđelje.

„Mala u očima svijeta, ali sposobna, kada ostane sjedinjena s Kristom, uskvasati cijelo tijesto: snaga Crkve ne proizlazi iz veličine njezinih sredstava, nego iz svetosti njezine djece, zajedništva njezinih pastira te ponizne i ustrajne vjernosti onih koji se daju voditi Duhom Svetim“, zaključio Sveti Otac.

J.M., KT