Prvo je pitanje postavio mongolski novinar kojega je zanimalo koja je bila glavna svrha Papina putovanja i je li zadovoljan postignutim rezultatom. Odgovarajući, Sveti Otac je prije svega istaknuo kako uvijek odlazi na putovanja kako bi posjetio katoličke zajednice te ušao u dijalog s poviješću i kulturom naroda. „Tako je i putovanjem u Mongoliju, želio sam upoznati taj narod, ući u dijalog s njim, primiti njegovu kulturu i popratiti Crkvu na njezinom putu, uz mnogo poštovanja prema kulturi tog naroda“, kazao je.

Mistika trećeg susjeda
Mongolija ima nešto vrlo zanimljivo, što podupire međunarodni dijalog između Europe i Azije, a što je papa Franjo nazvao „mistikom trećega susjeda“. „Zamislite, Ulaanbaatar je glavni grad zemlje najudaljenije od mora, koja se nalazi između dvije velike sile, Rusije i Kine. Zbog toga trebate nastojati razgovarati i s trećim susjedima iz želje za univerzalnošću, kako biste cijelom svijetu pokazali svoje vrijednosti, te od drugih primili njihove i došli do dijaloga“, kazao je Papa.

Odnosi s Kinom
Na pitanje novinarke kakvi su odnosi s Kinom u ovom trenutku, s obzirom na to da kineske vlasti nisu dopustile biskupima da idu u Mongoliju, Papa je rekao da su odnosi s Kinom puni poštovanja. „Osobno se divim kineskom narodu, kanali su vrlo otvoreni; za imenovanje biskupa postoji povjerenstvo koje već neko vrijeme radi s kineskom Vladom i s Vatikanom. Osim toga, neki katolički svećenici i intelektualci često su pozivani predavati na kineskim sveučilištima. Mislim da trebamo ići naprijed glede vjerskog vidika kako bismo se bolje razumjeli i da kineski građani ne misle kako Crkva ne prihvaća njihovu kulturu i njihove vrijednosti te da Crkva ovisi o drugoj stranoj sili“, primijetio je te napomenuo da povjerenstvo kojim predsjeda kard. Parolin ide dobro na tom prijateljskom putu.

Osvrnuvši se na misiju kard. Zuppija, Papa je istaknuo kako je riječ o mirovnoj misiji koju mu je on dodijelio, a kardinal je pripremio plan kojim je predviđen posjet Moskvi, Kijevu, Sjedinjenim Američkim Državama i Pekingu.

Dijalog s Vijetnamom
Glede pak Vijetnama, Papa je kazao da vrlo pozitivno gleda na odnose s tom zemljom. „Već se godinama dobro radi. Obje su strane voljne razumjeti se i tražiti načine kako ići naprijed. Kad se neka kultura otvori, postoji mogućnost dijaloga, ali ako postoji zatvaranje ili sumnja, dijalog je vrlo težak. S Vijetnamom je dijalog otvoren, s usponima i padovima, ali je otvoren i polako ide naprijed“, istaknuo je poglavar Katoličke Crkve.

Razgovor s mladim ruskim katolicima
Pojašnjavajući riječi koje je nedavno uputio mladim ruskim katolicima, a koje su potaknule raspravu, papa Bergoglio je kazao kako im je na kraju razgovora s njima uputio poruku koju uvijek ponavlja: da prihvate svoju baštinu. „U tom smislu nastojim uspostaviti i dijalog između baka i djedova s unucima. Ruska je baština vrlo lijepa – ruska književnost, glazba, sve do Dostojevskoga koji nam govori o zrelom humanizmu. O velikoj Rusiji govorio sam u kulturološkom, a ne geografskom smislu. Mladim sam Rusima rekao da preuzmu svoju baštinu. Ruska je kultura vrlo lijepa, vrlo duboka, i ne treba ju izbrisati zbog političkih problema“, istaknuo je Papa, među ostalim, napominjući da kada je spomenuo veliku Rusiju, nije mislio na imperijalizam.

Na Sinodi nema mjesta za ideologiju
Dalje je kazao kako je Sinoda dijalog među krštenicima, među članovima Crkve, o putu Crkve, o dijalogu sa svijetom, o problemima koji se odnose na čovječanstvo. „Međutim, ako se misli na ideološki put, Sinoda završava. Na Sinodi nema mjesta za ideologiju; ima mjesta za dijalog, uzajamno suočavanje, među braćom i sestrama, i s crkvenim naukom. Sinodalnost nije moj izum nego Sv. Pavla VI. Smatrao sam kako je dobro imati sinodu o sinodalnosti, što nije neka moda nego stara stvar; Istočna ju Crkva oduvijek ima“, napomenuo je te istaknuo da sinodalnost trebamo živjeti kao kršćani, ne padajući u ideologije. 

Primijetivši da Sinoda nije televizijska emisija, Papa je naglasio kako će između izlaganja biti nekoliko minuta tišine za molitvu. „Bez toga duha molitve nema sinodalnosti nego je to politika, parlamentarizam. Sinoda nije parlament“, posvijestio je.

Stvarnost se bolje razumije iz periferija
Jedno se pitanje odnosilo na zabrinjavajuće slučajeve nasilja i degradacije na periferijama, na koje je Papa odgovorio kako valja ustrajno nastaviti ići na periferije i tamo raditi. „Vlade svih zemalja trebaju biti otvorene za to“, rekao je te posebno spomenuo stanje naroda Rohingya. Moramo vidjeti različite vrste periferija i naučiti da je periferija mjesto gdje je ljudska stvarnost očitija i manje sofisticirana, bolje se percipira. Tamo se stvarnost dobro shvaća. Trebamo voditi dijalog s periferijama, a vlade trebaju ostvarivati istinsku društvenu pravednost, s različitim društvenim, a i ideološkim periferijama, jer katkada je upravo neka izvrsna ideološka periferija ta koje uzrokuje društvene periferije.

Putovanja i nastavak enciklike Laudato si'
Spomenuvši u razgovoru planirano putovanje u Marseille, Sveti je Otac kazao da se razmatra je li moguće i putovanje u jednu malu europsku zemlju „ali za mene putovanja sada nisu tako laka kao nekada; imam teškoća u hodanju, a to me ograničava, ali vidjet ćemo“.

Osvrnuo se i na drugi dio enciklike Laudato si' i podsjetio da će biti objavljena na blagdan Sv. Franje, 4. listopada, te kazao da je ona pregled rasprava na sastanku COP održanom u Parizu, koji je – prema Papinim riječima – možda bio najplodniji do sada, prenosi Vatican News.

J.P., KT