Kazao je kako moli za sve ljude da njihova ljubav sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te kako bi mogli prosuditi što je najbolje da bi bili čisti i besprijekorni na Dan Kristov. Potom istaknuo važnost prepoznavanje istinske utjehe kako se "ne bismo dali zavesti na krivi trag u traženju našeg pravog dobra".

Razumjeti put utjehe

Uputio je zatim vjerni puk na traženje kriterija u odlomku iz Duhovnih vježbi Sv. Ignacija Loyolskog – "Trebamo dobro paziti na slijed misli; pa ako su početak i sredina i svršetak u svemu dobri, skloni svakom dobru ili onome što je u svemu dobro: to je znak dobra anđela. No ako misli koje nam dolaze završe nečim što je zlo, ili što rastresa dušu, ili što je manje dobro negoli je ono što je duša na početku bila poduzela da će učiniti; ili je čini mlitavom, uznemiruje je ili uzburkava, otimajući joj mir i pokoj što ga je prije uživala, to je jasan znak da to dolazi od zla duha, neprijatelja našeg napretka i vječnog spasenja" (br. 333).  Potvrdio je ove riječi Sveti Otac kazavši kako je istina da postoji prava utjeha, ali kako također postoje i utjehe koje nisu prave. "Zato treba dobro razumjeti put utjehe: kako se odvija i gdje me vodi? Ako me vodi do nečega što ne pristaje, što nije dobro, tada utjeha nije prava, to je 'mućak', recimo to tako", rekao je Papa dodajući kako su ove upute dragocjene ali kako zaslužuju kratko tumačenje. "Što znači da je početak usmjeren na dobro kao što kaže Sveti Ignacije o dobroj utjesi? Na primjer, javi mi se misao da molim i primjećujem da je ona praćena ljubavlju prema Gospodinu i bližnjemu, poziva činiti djela darežljivosti, ljubavi: to je dobar početak. Može se međutim dogoditi da mi se ta misao javi ne bih li izbjegao neki posao ili službu koja mi je povjerena: svaki put kad moram prati tanjure ili čistiti po kući spopadne me velika želja za molitvom! To se događa, u samostanima. Molitva, međutim, nije bijeg od vlastitih zadaća. Ona je, naprotiv, pomoć u ostvarivanju onog dobra koje smo pozvani činiti ovdje i sada. Toliko o početku", objasnio je nastavljajući govor o sredini jer početak, sredina i svršetak moraju biti dobri.

Istražiti put osjećaja

"Početak je ovo: želim moliti kako ne bih morao prati suđe: idi, najprije operi suđe i onda idi moliti. Zatim postoji sredina, tj. ono što dolazi poslije, što slijedi nakon te misli. Ostajući na prethodnom primjeru, ako počnem moliti i, kao što čini farizej iz prispodobe (usp. Lk 18,9-14), sklon sam biti zadovoljan samim sobom i prezirati druge, možda s gorčinom i jedom u srcu, tada su to znakovi da je zao duh iskoristio tu misao kao ključ da ima pristup do moga srca i prenese mi svoje osjećaje. Ako ja idem moliti i dođu mi u pamet riječi onog poznatog farizeja – „zahvaljujem ti, Gospodine, jer ja molim, nisam kao drugi koji te ne traže, koji ne mole” – ta molitva loše završi. Ta utjeha molitve služi tome da se osjećam kao paun pred Bogom, a to je sredina koja nije dobra", kazao je rimski biskup progovorivši zatim o svršetku koji je vid onoga što smo već susreli. Treba se stoga upitati gdje nas vodi misao da molimo – može to biti na neko lijepo i vrijedno djelo koje će, s druge strane, tjerati nas od molitve jer bivamo zauzeti s toliko stvari, počinjemo otkrivati da smo sve agresivniji i zlobniji. "Ovdje je očito posrijedi djelovanje zlog duha. Krenem moliti, a zatim se u molitvi osjećam svemoćnim, da sve mora biti u mojim rukama jer sam jedini, jedina koja zna kako stvari dobro napraviti: tu očito nema dobrog duha. Treba dobro istražiti put naših osjećaja i put dobrih osjećaja, utjehe, u trenutku u kojem želim nešto učiniti. Kakav je početak, kakva je sredina i kakav je svršetak", pojasnio je papa Franjo, a kako prenosi IKA.

O neprijatelju

Ohrabrio je potom kako nismo sami jer je Duh Sveti s nama.

Ispit savjesti

Treba stoga napredovati u razumijevanju onoga što se događa u našim srcima, zato Sveti Otac poziva na ispit savjesti. "Danas sam se rasrdio, nisam učinio to i to…, ali zašto? Ići dalje od pitanja 'zašto?' znači tražiti korijen tih pogrešaka. Danas sam bio sretan ali i snužden jer sam morao pomagati tim ljudima, no na kraju sam se osjetio ispunjenim, ispunjenim zbog tog pomaganja: i tu ima Duha Svetoga. Naučiti zaviriti u knjigu našeg srca je uspjeh tijekom dana. Učinite to, samo dvije minute, i to će biti dobro za vas, jamčim vam", ohrabrio je vjernike.

Osvrnuo se potom na blagdan apostola Andrije, brata Šimuna Petra zaštitnika Crkve koja je u Carigradu, u koji je, po običaju, otputovalo izaslanstvo Svete Stolice. "Želim izraziti svoju posebnu naklonost dragom bratu patrijarhu Bartolomeju I. i cijeloj Crkvi u Carigradu. Neka zagovor svete braće apostola Petra i Andrije Crkvi uskoro udijeli da u punini uživa jedinstvo unutar sebe same i mir u cijelom svijetu, a osobito u ovom času dragoj i napaćenoj Ukrajini, koja je uvijek u našim srcima i našim molitvama", zaključio je papa Franjo.

J.M., KT