Kako je Sveti Otac kazao najprije je želio izraziti svoju zahvalnost svima onima koji su pratili taj posjet molitvama i ponoviti zahvalu vlastima koje su ga svečano dočekale. „S radošću se prisjećam mjesne Crkve i mongolskog naroda: plemenitog i mudrog naroda koji mi je iskazao toliku srdačnost i ljubav. Danas vas želim povesti u srce tog putovanja. Netko bi se mogao upitati: zašto Papa ide tako daleko da posjeti malo stado vjernika? Odgovor je: zato što se upravo tamo, daleko od svjetla reflektora, često nalaze znakovi prisutnosti Boga koji ne gleda na izgled, nego na srce kao što smo čuli u odlomku iz knjige proroka Samuela. Gospodin ne traži središte pozornice, nego jednostavno srce onih koji ga žele i ljube bez pokazivanja, bez želje za isticanjem nad drugima. A ja sam imao milost upoznati poniznu i radosnu Crkvu u Mongoliji, koja je u srcu Božjem, i mogu vam posvjedočiti njihovu radost što su nekoliko dana bili također u središtu Crkve“, ispričao je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Ta zajednica ima dirljivu povijest. Rođena je, milošću Božjom, iz apostolskog žara – o kojem razmišljamo u ovom vremenu – nekih misionara koji su, zaneseni Evanđeljem, prije 30-ak godina otišli u tu zemlju koju nisu poznavali. Naučili su jezik koji se u njoj govori – koji nije nimalo lak – i, iako su dolazili iz različitih naroda, stvorili jedinstvenu i istinski katoličku zajednicu. To je, naime, značenje riječi 'katolički', što znači 'sveopći'. Ali nije riječ o univerzalnosti koja homogenizira, nego o univerzalnosti koja se inkulturira, to je univerzalnost koja se inkulturira. To je katolicitet: živo i duboko ukorijenjena, 'inkulturirana' univerzalnost koja vidi dobro tamo gdje živi i služi onima s kojima živi (…) Tako je nastala ta mlada Crkva: na tragu ljubavi, koja je najbolje svjedočanstvo vjere. Na završetku mog posjeta bila mi je velika radost blagosloviti i svečano otvoriti Kuću milosrđa, prvo karitativno djelo u Mongoliji kao izraz svih sastavnica mjesne Crkve. Kuća koja je posjetnica tih kršćana, ali koja poziva svaku našu zajednicu da bude kuća milosrđa, to jest otvoreno i gostoljubivo mjesto, gdje bijede svakog pojedinog mogu bez ikakva srama doći u dodir s Božjim milosrđem koje pridiže i ozdravlja“, prisjetio je papa Bergoglio, dodavši kako je to svjedočanstvo Crkve u Mongoliji, s misionarima iz raznih zemalja koji su jedno s narodom, s veseljem mu služe i otkrivaju ljepote koje u njemu već postoje.

Kazao je kako ti misionari nisu išli tamo provoditi prozelitizam – to nije evanđeoski, nego su išli tamo živjeti kao mongolski narod, govoriti njihovim jezikom, jezikom tih ljudi, uzeti vrijednosti tog naroda i propovijedati evanđelje na mongolski način, jezikom Mongola. „Išli su i 'inkulturirali' su se (…) Mongolija ima veliku budističku tradiciju, s mnogo ljudi koji žive svoju vjeru u tišini na iskren i radikalan način, kroz altruizam i borbu protiv svojih strasti (…) Ključno je znati vidjeti i prepoznati dobro. Često, međutim, cijenimo druge samo u onoj mjeri u kojoj odgovaraju našim zamislima, dočim, naprotiv, moramo vidjeti to dobro (…) Razmišljajući o beskrajnim i tihim prostranstvima Mongolije, dopustimo da nas potakne potreba da proširimo granice svoga pogleda, molim vas: proširimo te granice (…) kako bismo shvatili, kako bismo bili blizu svakoj osobi i svakoj kulturi“, poručio je Papa, među ostali, te na kraju pozvao na molitvu za Ukrajinu.

J.P., KT