Sveti se Otac na početku poruke prisjetio brojnih mladih ljudi koji su u tim učionicama i kapelama nastojali odgovoriti na Kristov poziv da „budu s njime i da ih šalje propovijedati“ (Mk 3,14) ističući kako su i njegovi otisci u toj kući gdje je služio kao učitelj i voditelj studija. „Vaš prvi zadatak ostaje isti: biti s Gospodinom, dopustiti da vas On oblikuje, upoznati Ga i ljubiti, kako biste postali poput Njega“, napisao je na početku Rimski biskup, objavljeno je na mrežnoj stranici Svete Stolice.

Napomenuo je kako je prije svega drugoga, potrebno dopustiti Gospodinu da razjasni njihove motivacije i pročisti im namjere jer se svećeništvo ne može svesti na „postizanje ređenja“ kao da je to vanjski cilj ili lak izlaz iz osobnih problema. Ono nije bijeg od onoga s čime se čovjek ne želi suočiti, niti utočište od emocionalnih, obiteljskih ili društvenih teškoća; niti je promaknuće ili sklonište, već potpuni dar vlastitog postojanja.

„Kada se promatra u svjetovnim okvirima, služba se miješa s osobnim pravom, položajem koji se može raspodijeliti; postaje puka prerogativa ili birokratska funkcija. U stvarnosti, proizlazi iz Gospodinova izbora (usp. Mk 3,13), koji s posebnom sklonošću poziva određene ljude da sudjeluju u njegovoj spasiteljskoj službi, kako bi u sebi reproducirali Njegovu sliku i davali stalno svjedočanstvo vjernosti i ljubavi. Oni koji traže svećeništvo iz površnih razloga griješe u svojim temeljima i grade na pijesku (usp. Mt 7,26-27)“, naglasio je papa Prevost pozivajući mlade neka dozvole Gospodinu da ispita njihova srca i jasno im pokaže što motivira njihove odluke kako bi one bile ispravne te kako bi mogli svaki dan reći: „Gospodine, želim biti tvoj svećenik, ne za sebe, nego za tvoj narod“.

„Ta se transparentnost njeguje čestom ispovijedi, iskrenim duhovnim vodstvom i povjerljivom poslušnošću onima koji nas prate u razlučivanju. Crkva traži bogoslove čistih srca, koji traže Krista bez dvoličnosti i ne dopuštaju da ih uhvati sebičnost ili taština“, posvijestio je ističući kako to zahtijeva stalno razlučivanje; iskrenost pred Bogom i pred odgojiteljima štiti od samoopravdanja i pomaže da se pravovremeno ispravi ono što nije u skladu s Evanđeljem.

Osvrnuo se zatim i na važnost studija kazujući kako je Crkva oduvijek prepoznavala da susret s Gospodinom treba biti ukorijenjen u inteligenciji i postati doktrina; zato je studij neizostavan put da vjera postane čvrsta, razumna i sposobna prosvjetljivati ​​druge. „Oni koji se obrazuju za svećenike ne posvećuju vrijeme akademskom svijetu samo radi erudicije, već iz vjernosti svom pozivu. Intelektualni rad, posebno teološki, oblik je ljubavi i služenja, nužan za poslanje, uvijek u punom zajedništvu s Učiteljstvom. Bez ozbiljnog studija nema istinskog pastoralnog djelovanja, jer se djelovanje sastoji u tome da se ljudi vode do poznavanja i ljubavi prema Kristu i da u Njemu pronađu spasenje“, rastumačio je poglavar Katoličke Crkve podsjećajući kako su duhovni i intelektualni život neizostavni, ali kako su oba usmjerena prema oltaru, mjestu gdje se gradi i otkriva svećenički identitet u svojoj punini.

Potaknuo je zatim na izbjegavanje osrednjosti usred vrlo stvarnih opasnosti: svjetovnosti koja zamagljuje nadnaravni pogled na stvarnost, aktivizma koji umara, digitalne distrakcije koja čovjeka lišava unutarnjeg svijeta, ideologija koje odvraćaju od Evanđelja i, ne manje ozbiljne, usamljenosti onih koji žele živjeti bez prezbiterata i bez svog biskupa. „Izolirani svećenik je ranjiv. Bratstvo i svećeničko zajedništvo su suštinski dio poziva. Crkva treba svete pastire koji se zajedno predaju, a ne samotne službenike; samo na taj način mogu biti vjerodostojni svjedoci zajedništva koje propovijedaju“, zaključio je papa Leon XIV. na kraju ohrabrujući kako na svom putu nisu sami već „Bog, svetci i cijela Crkva hodaju s vama, a na poseban način vaš biskup i vaši odgojitelji, koji vam pomažu rasti 'dok se Krist ne oblikuje u vama' (Gal  4,19)“.

„Iskoristite, dakle, svaki dan kao neponovljivo blago“, potaknuo je Papa na kraju svoje poruke.

J.M., KT