Naime, osnažena je uloga biskupskog vijeća, „primarnog tijela sinodalnosti“ i „vrhovnog mjesta razlučivanja te pastoralnih i administrativnih odluka“. Nastaju i dva nadzorna tijela za financije i zloporabe, javlja Vaticannews.va.

Novost je „veća kolegijalnost“ i ujedno veća prisutnost Pape, kao Rimskog biskupa, u svakoj važnoj pastoralnoj, administrativnoj i ekonomskoj odluci (od imenovanja do propisa i pastoralnih programa) Rimske biskupije, gdje će Papa uvijek predsjedati biskupskim vijećem, „primarnim tijelom sinodalnosti“, i gdje prestaju ili se mijenjaju aktivnosti nekih ureda Rimskog vikarijata. Nestaju službe poput prelata glavnog tajnika, a nastaju nova tijela za nadzor financija i zloporabe, a mandat rukovodećeg osoblja je određen na pet godina, koji se može produžiti samo još jednom.

Konstitucija počinje predgovorom u kome Sveti Otac daje razmišljanje o svojoj biskupiji, Rimu, podsjećajući na njezinu važnost s crkvenog gledišta, ali i na poteškoće ljudi koji tamo žive i aktivnosti u korist najosjetljivijih socijalnih skupina.

Drugi dio sadrži popis od 45 članaka koji su, većinom, preuzeti iz prethodne konstitucije, no uvode i razne nove aspekte. Počevši od osobe kardinala vikara za grad Rim, koji je prvi put definiran kao „pomoćni“, sve istaknutije uloge biskupskog vijeća ili, točnije, naziva različitih službi (sve one postaju „uredi“, a ne, kao i do sada u nekim slučajevima „usluge“ ili „centar“).

Reforma ima precizan cilj: vratiti „evangelizacijski i sinodalni poticaj“ Rimskom vikarijatu, tako da može biti „uzorno mjesto zajedništva, dijalog i blizine, prihvata i transparentnosti u službi obnove i pastoralnog rasta Rimske biskupije“.

„Biskupska kolegijalnost i djelatno sudjelovanje svakog krštenika“ obzor je u kojem Papa uokviruje poslanje svoje biskupije, da nadvlada „pelagijansku napast koja sve svodi na n-ti plan promjene struktura, nego da bude ukorijenjena u Kristu i dopušta biti vođena Duhom“. Papa u tekstu ponavlja da „Crkva gubi svoju vjerodostojnost kada je ispunjena onim što nije bitno za njezino poslanje ili, još gore, kada su njezini članovi, ponekad čak i oni koji imaju ministerijalnu vlast, svojim ponašanjem, nevjerni Evanđelju“.

U pojedinostima 45 članaka konstitucije Papa se, između ostaloga, usredotočuje i na najviše osobe Vikarijata: na kardinala vikara, namjesnika i pomoćne biskupe koje imenuje na neodređeno vrijeme. Sada jača uloga biskupskog vijeća, koje postaje „primarno tijelo sinodalnosti“ i „vrhovno mjesto razlučivanja te pastoralnih i upravnih odluka“.

„Kardinal vikar u svojoj funkciji koordiniranja biskupijskog pastorala uvijek djeluje u zajedništvu s biskupskim vijećem, te bi odstupio od njegovog jednoglasnog mišljenja tek nakon što sa mnom procijeni stvar. Biskupsko vijeće također će morati dati suglasnost na imenovanje kapelana, rektora crkvi i voditelja pastoralnih službi. Također je odgovorno za razradu i provjeru biskupijskog pastoralnog programa, kao i za formuliranje smjernica pastoralnog djelovanja, koje kardinal vikar mora odobriti, a ja potvrditi“, napisao je papa Franjo koji, taklođer, mora odobriti i propis koji upravlja biskupijskim Vijećem za ekonomska pitanja, tijelom koje pomaže Rimskom biskupu u gospodarskom upravljanju dijecezom.

Na isti način, pri Vikarijatu u Rimu osnovana je neovisna nadzorna komisija kao unutarnje kontrolno tijelo sa svojim vlastitim pravilima koje odobrava papa, sastavljena od šest članova koje uvijek imenuje papa.

Novom konstitucijom mijenja se uloga do-upravitelja kojega je Papa, zajedno s dokumentom, imenovao u osobi pomoćnog biskupa Baldassarea Reine. Prema novoj uredbi, on de facto preuzima dužnosti „prelata tajnika“, koji je bio reguliran u članku 18. prethodne konstitucije, a taj se broj sada ne pojavljuje u novom dokumentu.

Što se tiče sedam pomoćnih biskupa, Papa u konstituciji piše: „Oni su moji biskupski vikari i imaju redovnu vikarsku ovlast u području za koje sam ih predložio“.

Nova pravila nastupaju i za postupak izbora novih župnika, čije se „duhovne, psihološke, intelektualne, pastoralne karakteristike i iskustvo stečeno u bilo kojoj prethodnoj službi također moraju vrednovati“. U slučaju mlađih kandidata bit će potrebno „prikupiti mišljenje odgojitelja“ i „biskupa koji poznaju njihovu osobnost i prethodna iskustva“.

Naposljetku, u općoj organizacijskoj shemi dodaju se novi uredi (na primjer, zatvorski pastoral), žalbeni sud prestaje s radom (predmete koji su preneseni na žalbeni sud vikarijata u Rimu rješava i odlučuje Rota Romana), a nastaje Služba za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, koja preko pomoćnog biskupa kojega imenuje Papa odgovara biskupskom vijeću.

Ž.I., KT