Svečano euharistijsko slavlje predvodio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Italiji i San Marinu nadbiskupom mons. Petrom Rajićem, zagrebačkim nadbiskupom i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. Draženom Kutlešom, pomoćni biskupom đakovačko-osječkim mons. Ivanom Ćurićem, rektorom Zavoda preč. Markom Đurinom, vicerektor vlč. Markom Škrabom, duhovnikom o. Alanom Modrićem, mons. Hrvojem Škrlcem iz Državnog Tajništva Svete Stolice i 20-ak svećenika na službi ili studiju u Rimu.

Evanđelje o zgodi dva dana uoči Pashe, kad je jedna žena pomazala Isusa nardovom pomasti (usp. Mk 14,1-9) pjevajući je navijestio vlč. Bruno Diklić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i pitomac Zavoda.

Na početku homilije mons. Radoš rekao je kako je knjiga jednog stoljeća zabilježila imena mnogih sestara u Zavodu, ali sestre nisu puno zapisivale u tu knjigu jer nemaju potrebu da zabilježe svoje živote u ljudskoj kronici. Njihov život i poslanje bili su zapisani u jednoj drugoj knjizi, u onoj koju piše Bog. Kako nemamo ovu prvu knjigu u kojoj su zapisani konkretni događaji iz njihovih života, trebamo se okrenuti ovoj drugoj knjizi koju uvijek imamo – Evanđelju. Evanđelje govori svakome pojedinačno i svima nama zajedno. Spomenuo je riječi Sv. Terezije od Djeteta Isusa: „Kad otvorim Evanđelje odmah u njemu osjetim miris živoga Isusa Krista“. Izrazio je nadu da su i vjernici okupljeni na svetoj misi osjetili miris koji se širi iz Evanđelja.

Osvrnuvši se na prispodobu o ženi koja je nardovom masti pomastila Isusovu glavu, propovjednik je objasnio kako se nardova pomast, osim u ovoj zgodi, spominje na samo na još jednom mjestu u Svetom pismu, i to u Pjesmi nad pjesmama kada se želi izreći ono što nije moguće izreći riječima. „Nardova pomast simbol je ljubavi koju ne možemo do kraja izreći. Iako su učenici u njezinu postupku vidjeli besmisleno rasipanje pomasti, razbijena posudica i razbacani mirisi ukazuju na to da sam Isus, idući prema svojoj muci i smrti, razbija i troši svoj život za svakoga od nas. Kristova je ljubav prava i ne može se izračunati u novcu. Isus umirući ne rasipa svoj život nego ga daje. Taj miris se širi u stvarima koje svijet ne vidi kao uspješne. Miris nije nužan, ali on daje jednu novu kvalitetu životu, ono nešto više“, kazao je mons. Radoš.

Nadalje je istaknuo spremnost sestara da svojim potpunim posvećenjem, svojim životom cijelu sebe izliju na Krista Zaručnika i da onda zamiriše cijela kuća, da to osjete svi svećenici i vjernici koji pohode Zavod. „Važno je dati svojim životom miris evanđelja drugima. Svi smo mi pozvani širiti miomiris Kristov“, potaknuo je na kraju varaždinski biskup.

Na kraju svete mise nazočnima se obratio rektor Đurin koji je zahvalio Bogu na radosti što je hrvatska zajednica u Rimu doživjela ovaj dan kojim se obilježila 100. obljetnica djelovanja sestara u Zavodu. „Ova je sveta misa bila upravo zahvalno slavlje za sve naše sestre, bilo one koje su i danas ovdje s nama, bilo one koje su djelovale ovdje, a sada su na nekim drugim poljima rada, a isto tako i molitva za sve drage preminule sestre koje su djelovale u našem Zavodu“, istaknuo je rektor. Zahvalio je i svojem predšasniku na rektorskom mjestu, mons. Boži Radošu, koji se ujedno kao rektor mogao osvjedočiti što znači prisutnost sestara milosrdnica u Zavodu, što je prihvatio poziv i predvodio ovo misno slavlje.

Riječi zahvale uputio je i mons. Draženu Kutleši i mons. Ivanu Ćuriću zbog njihove prisutnosti na proslavi. Vrhovnoj poglavarici Družbe sestara milosrdnica s. Jeleni Ikić zahvalio je za prisustvo i za sve što je Družba činila za Zavod i za svećenike, kao i provincijalnoj poglavarici Provincije Navještenja Gospodinova – Split s. Andrijani Mirčeti. Zahvalio je i svakoj sestri pojedinačno koja je djelovala u Zavodu na svemu onome što su dale.

Nakon svete mise, uslijedio je program obilježavanja 100. obljetnice dolaska sestara u Rim i Zavod. S. Blaga Bunčuga je u kratkim crtama prikazala djelovanje 34 sestre milosrdnice kroz stotinu godina njihove službe u Zavodu. Kazala je kako su sestre u Zavod došle 10. listopada 1924. Osim tadašnjeg rektora Giovannija Biasiottija i vicerektora dr. Ivana Butkovića, važnu ulogu u dolasku sestara u Rim odigrao je i zagrebački nadbiskup Antun Bauer.

Kako se 1932. Družba sestara milosrdnica podijelila na tri provincije - Zagrebačku, Riječku i Splitsku, zajednica sestara u Zavodu Sv. Jeronima ušla je u sastav Zagrebačke provincije. Kratko vrijeme, od 1957. do 1959., bila je izravno podređena Vrhovnoj upravi Družbe kao i ostale filijale na području Italije, a osnutkom Rimske delegature 1959., sa sjedištem u Centocellama, pripala je toj delegaturi. Tako je bilo do 2017. kada su sestre ponovno bile podređene Vrhovnoj upravi Družbe. Od rujna 2023. brigu o Zavodu preuzimaju sestre Splitske provincije.

„U ovih sto godinu, milosrdna ljubav sestara mnogo je puta bila na djelu. Od početka su se sestre trudile s jedne strane vjerno svjedočiti Družbinu karizmu milosrdne ljubavi i svoje poslove obavljati revno i samozatajno, a s druge strane za svećenički podmladak danomice moliti. Djelatnu ljubav sestre su osobito pokazale za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata, izlazeći u susret osobama u potrebi. U novije vrijeme preuzele su i sakristansku službu, a desetak godina vodile su i administrativne poslove Zavoda“, objasnila je s. Blaga na kraju podsjetivši da trenutno u Zavodu djeluju tri sestre: s. Dominika Vrdoljak, koja je kućna poglavarica i sakristanka, s. Radoslava Kevo, koja obavlja kućanske poslove i s. Emanuela Radnić, koja vodi zavodsku kuhinju.

Ponovno je riječ preuzeo rektor Zavoda, koji se zahvalio sestri Blagi na prikazu djelovanja sestara milosrdnica u Zavodu. Istaknuo je još dva važna događaja iz povijesti Zavoda, a povezana su sa sestrama. Prvi je obuhvaćao vrijeme Drugog svjetskog rata kada je Zavod bio utočište mnogim nesretnim ljudima, koji su, spašavajući svoje živote, tražili krov nad glavom, utočište i gdje je „milosrdna ljubav sestara, zajedno s rektorom Magjercom, tim ljudima omogućila da prežive, da imaju barem kakav takav krov nad glavom, i barem nešto za pojesti. Neka dobri Bog nagradi sestre za sve dobro koje su učinile tim ljudima u tom teškom i zahtjevnom vremenu naše povijesti“.

Kako je kazao, drugi događaj ostao je upisan u sjećanjima s. Laurencije Dumbović, a vezan je uz rado viđenoga gosta u Zavodu u vremenu zasjedanja Drugog vatikanskog koncila - krakovskog nadbiskupa Karola Wojtylu, kasnije papu Ivana Pavla II. „On je više puta dolazio kod nadbiskupa Šepera, koji je tada boravio u Zavodu, i ručao s njim na 5. katu. S. Laurencija kaže da se sjeća 'finog, uljudnog, uslužnog, zahvalnog i neposrednog nadbiskupa krakovskog, Poljaka koji bi joj u podvorbi prikočio otvoriti i zatvoriti vrata, razmaknuti i pokupiti suđe. Uvijek blago nasmiješen na odlasku bi se s osobitom pažnjom zahvalio i pozdravio sestre'“, kazao je rektor Đurin. Spomenuo je i gospođe koje su pomagale i pomažu sestrama u obavljanju svakodnevnih poslova: Ranka, Nada i Slavica, pomažu sestrama u brizi oko Zavoda. Na kraju, rektor je izrazio želju da ova proslava bude poticaj da karizma Sv. Vinka nastavi rasti u našem narodu, da Družba sestara milosrdnica, uz Božju pomoć, uz zagovor Sv. Vinka i Sv. Lujze, nastavi živjeti i djelovati među svima njima još dugi niz godina u Rimu i u Zavodu.

Uime sadašnjih i bivših pitomaca Zavoda, riječi zahvale uputio je trenutno po stažu najstariji član Zavoda vlč. Ivan Marić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. „Kaže se da mi ljudi obično pravu vrijednost nečega ili nečije prisutnosti u svojim životima shvatimo tek u onom trenutku kad tu prisutnost izgubimo. I složit ćemo se da je to tako. Život nas, više nego za zahvalnost i osjetljivost na ljepotu malih stvari, odgaja na navikavanje i podrazumijevanje i sebe i drugih. Uskratimo tako i sebi i drugima ljepotu trenutaka koji su nam darovani baš zato da bismo od njih živjeli. Današnjom proslavom sto godina djelovanja sestara u našem Zavodu želimo bar na trenutak učiniti upravo suprotno od onoga na što smo navikli. Želimo zahvaliti. Zato uime svećenika studenata Zavoda, nas koji smo sada ovdje, ali i generacija koje su prošle ovim zavodom, želim reći hvala vam, drage sestre“, istaknuo je vlč. Marić.

Okupljenim vjernicima obratila se vrhovna poglavarica Družbe sestara milosrdnica s. Jelena Ikić, zahvalivši svima na dolasku i organizaciji ove proslave te potaknuvši nazočne na molitvu da sestre i dalje ustraju u življenju svojega života te da Gospodin podari Družbi nova duhovna zvanja.

Proslavi 100. obljetnice dolaska i djelovanja sestara milosrdnica u Rim prisustvovala je i otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić, ali i brojni svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi te hodočasnici iz Domovine. Misno slavlje animirao je Zbor sestara milosrdnica iz Splita koji je, nakon sv. mise otpjevao nekoliko pjesama i takoi pjesmom obogatio ovaj važni dan za sestre milosrdnice, ali i za Zavod.

Florijan Zagorščak/ J.M., KT