Papa je kazao kako želi produbiti posebnu pobožnost koju je kršćanski narod oduvijek imao prema Sv. Josipu kao zaštitniku sretne smrti. „Pobožnost rođena uz misao da je Josip umro uz pomoć Djevice Marije i Isusa, prije nego što je napustio nazaretsku kuću. Papa Benedikt XV. je prije jednog stoljeća napisao kako 'po Josipu idemo izravno k Mariji, a preko Marije do izvora svake svetosti, Isusu'. Bilo Josip bilo Marija oni nam pomažu da idemo Isusu. I potičući pobožne običaje u čast Sv. Josipa, posebno je preporučio jednu: 'Budući da se zasluženo smatra najučinkovitijim zaštitnikom umirućih, pošto je umro uz blizinu Isusa i Marije, biti će briga svetih pastira usaditi i poduprijeti [...] one pobožne udruge koje su osnovane da mole Josipa za umiruće, kao što su ona 'Dobre smrti', 'Prijenosa Sv. Josipa' i 'Za umiruće'. Riječ je o udrugama onog vremena. (Motu proprio Bonum sane, 25. srpnja 1920.)“, naznačio je papa Franjo.

„Možda netko misli kako su ovaj jezik i ova tema neko naslijeđe prošlosti, ali u stvarnosti naš odnos sa smrću ne odnosi se nikada na prošlost, nego uvijek na sadašnjost. Papa Benedikt je, prije nekoliko dana, govoreći o sebi, rekao kako je 'pred tamnim vratima smrti' (…) Takozvana kultura 'blagostanja' nastoji ukloniti stvarnost smrti, ali je na dramatičan način pandemija koronavirusa to posebno istaknula. Brojna braća i sestre izgubili su svoje voljene, a da nisu mogli biti blizu njih, a to je za njih smrt učinilo još težim kako bi ju prihvatili i o njoj promislili“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve, dodavši kako kršćanska vjera nije način istjerivanja straha od smrti, nego pomaže suočiti se s njom.
Naglasio je kako pravo svjetlo koje rasvjetljuje otajstvo smrti dolazi od Kristova uskrsnuća. „Sv. Pavao piše: 'Ako se sada propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.' (1 Kor 15,12-14) (…) Samo s vjerom u uskrsnuće možemo pogledati ponor smrti, a da nas strah ne obuzima (…) Evanđelje nam govori da smrt dolazi kao lopov, to i Isus kaže i koliko god se trudili znati taj trenutak ili ga kontrolirati, možda planirajući vlastitu smrt, ona ostaje događaj s kojim se moramo suočiti i pred kojim moramo također napraviti neke izbore. Za nas kršćane postoje dva razmatranje. Prvo: ne možemo izbjeći smrt, i upravo iz tog razloga, nakon što smo učinili sve što je ljudski moguće kako bi izliječili bolesnu osobu, nemoralna je uporna terapijska skrb (KKC br. 2278) (…) Drugo razmišljanje odnosi se na kvalitetu same smrti, boli, patnje. Zapravo, trebamo biti zahvalni za svu pomoć koju medicina nastoji pružiti, kako bi kroz tzv. 'palijativnu skrb' svaka osoba koja se sprema proživjeti posljednji dio svog života, to učinila na najbolji ljudski mogući način“, objasnio je papa Bergoglio, prenosi laudato.hr.

„Međutim, moramo paziti da ovu pomoć ne miješamo s neprihvatljivim pomacima koji vode do eutanazije. Moramo pratiti umiruće, ali ne uzrokovati smrt ili potpomognuto samoubojstvo. A to se etičko načelo tiče svih, napose najslabijih i starijih, a ne samo kršćana ili vjernika. Smrt treba biti prihvaćena, a ne potpomognuta. Želio bih ovdje naglasiti jedan društveni stvaran problem: ono pod navodnicima 'planiranje', ubrzavanje smrti starijih. Puno puta vidimo da je društvo takvo da onim starijim ljudima koji nemaju mogućnosti za liječenje nitko ne brine za njih pa ih se želi potpomoći da čim prije umru. To nije ljudski ni kršćanski (…) Pomilovati jednog starca daje istu nadu i nježnost kao i jedno dijete jer početak i kraj života su uvijek otajstvo, koje treba paziti, čuvati i ljubiti“, poručio je Sveti Otac, zazvavši Sv. Josipa da vjernicima pomogne živjeti otajstvo smrti na najbolji mogući način.

J.P.,KT