Vatikan

Sveta Stolica ponovno izrazila stav u korist cjepiva


Papinska akademija za život u suradnji s Dikasterijem za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja i Vatikanskom komisijom za COVID-19 predstavila je, 22. prosinca, dokument naslovljen „Pandemija i izazov obrazovanja“.

Vatikanska je komisija za COVID-19 objavila i dokument „Djeca i COVID-19: najranjivije žrtve pandemije“. Povodom objave dokumenata, Sveta Stolica je izdala priopćenje u kojem ponovno utvrđuje svoj stav u korist cjepiva protiv koronavirusne bolesti.

Nakon objave novih dokumenata Vatikanske komisije za COVID-19 i Papinske akademije za život, godinu dana nakon što je Kongregacija za nauk vjere objavila Bilješku o istoj temi i službenog priopćenja Papinske akademije znanosti i društvenih znanosti, čini se prikladnim ponovno potvrditi pozitivan stav Svete Stolice u pogledu cjepiva, stoji u priopćenju.

Sveti Otac je cijepljenje nazvao „činom ljubavi“ s obzirom kako je usmjereno na zaštitu ljudi od COVID-19. Osim toga, navodi se dalje, nedavno je ponovio potrebu da međunarodna zajednica dodatno intenzivira napore suradnje kako bi svi imali brzi pristup cjepivima, ne radi pogodnosti, već zbog pravednosti.

Dokumente akademije i komisije predstavili su u sjedištu Papinske akademije za život njen predsjednik mons. Vincenzo Paglia, s. Alessandra Smerilli, tajnica ad interim Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoj te dr. Alberto Villani, ravnatelj Kompleksne operativne jedinice za opću pedijatriju i zarazne bolesti u Pedijatrijskoj bolnici Bambino Gesù u Rimu i akademik Papinske akademije za život, prenosi Vatican News.

Paralelna pandemija

Oba teksta usmjeravaju pozornost na „paralelnu pandemiju“ koja je teško pogodila ionako krhku skupinu – djecu i adolescente – koji su prisiljeni preispitivati navike i načine života te su suočeni s ozbiljnim posljedicama poput nelagode i patologije koje se razlikuju prema dobi.

U oba dokumenta govori se o traumi, stresu, obiteljskom žalovanju, psihičkom i seksualnom zlostavljanju za vrijeme izolacije, školskoj regresiji, problemima u odnosima. Problematika je razrađena te su ponuđeni prijedlozi i konkretna rješenja kako bi ovo razdoblje bilo manje traumatično, zahtjevno je i za odrasle osobe. Prvi korak koji se ističe jest pravedna raspodjela cjepiva – kako navodi Vatikanska komisija za COVID-19, jer se štetni učinci virusa na djecu u potpunosti mogu ublažiti samo ako se ograniči širenje COVID-19.

Djeca i škola

U središtu je i pitanje odnosa djece i škole. Vatikanska komisija zahtijeva zaštitu djece koja su pretrpjela traumu kada su škole ponovno otvorene. Naime, mnogi su doživjeli traumu tijekom izolacije te je bilo slučajeva fizičkog i seksualnog zlostavljanja. Škole bi stoga trebale raditi kako bi odgovorile na potrebe djece pogođene traumom i pomogle onima koji se suočavaju s preprekama pristupu i sudjelovanju u školi.

U dokumentu koji je objavila Papinska akademija za život predlaže se pak jedan „korak unatrag“, odnosno polaze od same odluke da se zatvore škole. S jedne strane je ono bilo učinkovito za kontrolu širenja zaraze ali s druge strane je izazvalo ozbiljne posljedice. Stoga akademija traži neka se ubuduće to uzme kao posljednja mjera koja se usvaja u ekstremnim slučajevima, i to tek nakon pokušaja provođenja drugih mjera za suzbijanje pandemije poput drugačijeg rasporeda u prostoriji, prijevoznim sredstvima te organizacija cjelokupnog školskog života i rasporeda.

Mjere suzbijanja pandemije prisilile su djecu na ustaljenu, često nepredvidivu praksu učenja na daljinu, osiromašenja akademskog napretka, gubitka i uskraćivanja formativnih odnosa, intelektualnog učenja, navodi se u dokumentu, koji ipak hvali korištenje tehnoloških sredstava i resursa koji su omogućili učenje na daljinu.

Međutim, oni nisu dovoljni. Zatvaranje škola prekinulo je društvene odnose ili ih je ozbiljno osakatilo, ističe se. U očima odgajatelja, kliničara, roditelja i socijalnih radnika, očito je gomilanje frustracije i dezorijentacije, napose adolescenata, što je dodatno pogoršano prijašnjim kontekstom siromaštva i društvenih poteškoća.

Nedostatak višedimenzionalne interakcije u odgojno-obrazovnom odnosu i u društvenom odnosu negativno utječe na osjećaj kvalitete života, motivaciju za formiranjem osobe, brigu o društvenoj odgovornosti. Svakodnevno pohađanje škole nije samo obrazovni alat, naglašava Papinska akademija za život. Za svakoga, posebno u adolescenciji to je ujedno životna škola odnosa, prijateljstva i emocionalnog odgoja.

U općenito izazovnom stanju je ipak došlo do pozitivnih primjera kreativne i domišljate „otpornosti“. Djeca moraju ići u školu, pustite djecu u školu, apel je Papinske akademije. Neka škola bude zdravo okruženje u kojem se uči znanje i znanost zajedničkog života i odnosa. Neka mališani imaju dobre učitelje koji su pažljivi prema svačijim talentima i sposobni za strpljenje i slušanje.

Djeca koja su ostala bez skrbnika zbog COVID-19

Oba se dokumenta usredotočuju i na pitanje djece koja su ostala siročad nakon što su im roditelji preminuli zbog COVID-19. Traži se da se ojačaju sustavi koji promiču skrb o djeci unutar samih obitelji. Treba uložiti sve napore kako bi se izbjeglo razdvajanje djece i pružila pomoć preživjelim roditeljima ili udomiteljskim posvojiteljskim obiteljima", stoji u dokumentu, koji citira kampanju koju su pokrenuli Catholic Relief Services i njeni partneri, Changing the Way We Care, koji sadrži korisne resurse o tome kako vlade mogu osigurati da djeca ostanu sa svojim obiteljima. Ožalošćenoj djeci treba pružiti psihosocijalnu podršku, ističu.

Apel je upućen prije svega biskupijama i župama koje trebaju biti spremne brzo intervenirati kada obitelji zahvati COVID-19. Ta bi intervencija bila u obliku timova za brzu reakciju kako bi se preventivno identificirale obitelji u opasnosti, pružila im molitva i pomoć, pratila ih u žalovanju i podržala nakon gubitka. Iznenadna pojava siromaštva može povećati rizik odvajanja djeteta od obitelji, upozorila je Vatikanska komisija.  Osiguravanje sigurne i obogaćujuće skrbi unutar obitelji treba biti prioritet Crkve, stoji u dokumentu. Članovi župe tada mogu poduzeti mjere kako bi osigurali da djeca pogođeni COVID-19 ostanu u obiteljskoj skrbi, a u slučaju smrti roditelja ili skrbnika, crkve također mogu pomoći u identificiranju i podršci rodbini o kojoj će se brinuti o djetetu, ili podrška udomljavanju ili posvojenju.

Porast slučajeva nasilja

Za zaštitu pogođene djece kao i onih koji su žrtve nasilja, izrabljivanja i zanemarivanja, oba tijela Svete Stolice traže izdvajanje većih proračunskih izdataka. Zaštita djece često je niskoga prioriteta i odvajaju se minimalna državna sredstva. Vlade bi trebale razvijati, jačati i financirati svoje sustave za zaštitu djece, ističe se u dokumentu Vatikanske komisije. Papinska akademija za život navodi podatak da se broj slučajeva izravnog ili pasivnog nasilja u obitelji povećalo 40-5% tijekom prvog zatvaranja te da je bilo povećanje od 20% u zahtjevima za pomoć u prvim danima zatvaranja. Povećanje roditeljskog stresa nakon duljeg razdoblja izolacije je utjecalo i na psihičku dobrobit djece. Stoga je zatražena pomoć župa koje bi mogle raditi na smanjenju banalizacije nasilja nad djecom unutar i izvan obitelji mogućnostima poput stvaranja sigurnih prostora i grupa za podršku u kojima djeca u riziku mogu dobiti savjetovanje, smanjujući i društveni utjecaj izolacije. Crkve također mogu identificirati djecu u opasnosti od nasilja i pružiti im izravnu podršku ili ih dovesti u kontakt s dostupnim programima i uslugama, stoji u drugom odlomku.

Također se poziva na kombiniranje novčanih sredstava s komplementarnim programima socijalne pomoći. Značajan dio dokumenta Papinske akademije za život posvećen je i obiteljima te ih se potiče da prenose vjeru u Boga života te da ih pouče o svijetu i njihovoj odgovornosti kao građani i vjernici te o bratstvu.

N.Ž., KT