Tako je na početku Sveti Otac objasnio kako su u Bibliji, kao i u kulturama starih naroda, snovi smatrani sredstvom kojim se Bog objavljuje. „San simbolizira duhovni život svakoga od nas, onaj prostor duha koji je svatko pozvan njegovati i čuvati, gdje se Bog očituje i često nam govori. Ali moramo isto tako reći da u svakome od nas ne postoji samo Božji glas: postoje mnogi drugi glasovi. Na primjer, glasovi naših strahova, glasovi prošlih iskustava, glasovi nade, a tu je i glas zloga koji nas želi prevariti i zbuniti. Važno je, stoga, moći prepoznati Božji glas usred drugih glasova. Josip pokazuje da zna njegovati potrebnu šutnju i, prije svega, donositi ispravne odluke pred Riječju koju mu Gospodin upućuje u srcu. Dobro nam je danas prisjetiti se četiri sna o kojima se govori u Evanđelju i koji imaju njega za protagonistu, da shvatimo kako se postaviti spram Božje objave. Evanđelje nam govori o četiri Josipova sna“, započeo je papa Franjo.

„U prvom snu (Mt 1,18-25) anđeo pomaže Josipu riješiti dramu koja ga snalazi kad sazna za Marijinu trudnoću (…) Mnogo puta nas život stavlja pred situacije koje ne razumijemo i za koje kao da ne postoji rješenje. Moliti u tim trenucima znači dopustiti Gospodinu da nam pokaže pravu stvar koju nam je činiti (…) Kad nam Gospodin pokaže problem ili otkrije neki problem, uvijek nam daje intuiciju, pomoć, svoju prisutnost, da se izvučemo iz njega, da ga riješimo. Josipov drugi san-objava dolazi kada je život djeteta Isusa u opasnosti (…) U životu svi doživljavamo opasnosti koje prijete našem ili životu onih koje volimo. U tim situacijama moliti znači slušati glas koji u nama može pobuditi Josipovu hrabrost, suočiti se s teškoćama, a da pred njima ne pokleknemo. U Egiptu Josip čeka Božji znak da se može vratiti kući; a to je upravo sadržaj trećega sna. Anđeo mu otkriva da su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete i naređuje mu da ode s Marijom i Isusom i vrati se u domovinu (…) I strah je također sastavni dio života te i njega također treba uključiti u našu molitvu. Bog nam ne obećava da nas nikada neće biti strah, nego da uz njegovu pomoć strah neće biti kriterij za naše odluke. Josip doživljava strah, ali ga Bog kroz njega vodi. Snaga molitve donosi svjetlo u situacije tame“, objasnio je papa Bergoglio.

U nastavku je kazao kako mislim na mnoge koji su shrvani teretom života i više se ne mogu nadati ni moliti. „Neka im Sv. Josip pomogne otvoriti se dijalogu s Bogom, ponovno pronaći svjetlo, snagu i mir (…) Molimo Gospodina da svim očevima i majkama podari tu hrabrost koju je dao Josipu. A zatim moliti Gospodina da nam pomogne u tim trenucima. Molitva, međutim, nikada nije apstraktna ili intimistička gesta, kao što to žele ti više gnostički nego kršćanski spiritualistički pokreti. Ne, ona nije to. Molitva je uvijek neraskidivo povezana s ljubavlju“, kazao je poglavar Katoličke Crkve te katehezu završio molitvom Sv. Josipu, prenosi IKA.

Potom je uputio svoj apel ususret Međunarodnom danu sjećanja na žrtve holokausta: „Apeliram na sve, posebno na odgojitelje i obitelji, da jačaju u novim naraštajima svijest o užasu te mračne stranice povijesti“.
Na kraju je pozvao na molitvu Očenaša za mir u Ukrajini, potaknuvši i da se to učini često tijekom ovoga dana: „molimo ustrajno Gospodina da ta zemlja može vidjeti kako bratstvo cvjeta a rane, strahovi i podjele nestaju.“                                                                                      

J.P., KT