Sveti Otac je naznačio kako je šutnja važan vid lika Sv. Josipa. „Toliko nam je danas potrebna šutnja. Šutnja je važna (…) Evanđelja nam ne prenose ni jednu jedinu riječ Josipa iz Nazareta, ništa, ni slova. To ne znači da je on bio šutljiv. Ne. Postoji dublji razlog. Tom svojom šutnjom Josip potvrđuje ono što piše Sv. Augustin: 'U mjeri u kojoj u nama raste Riječ – Riječ koja je tijelom postala – umanjuju se riječi'. U mjeri u kojoj Isus – duhovni život – raste, riječi biva sve manje. Ono što bismo mogli definirati kao 'papagajstvo', brbljati kao papige, stalno pričati, smanjuje se. Sam Ivan Krstitelj, koji je 'glas koji viče u pustinji – Pripravite put Gospodinu', kaže u vezi Riječi: 'On treba da raste, a ja da se umanjujem'. Josip nas svojom šutnjom poziva da dadnemo prostora prisutnosti Riječi koja je tijelom postala – Isusu“, objasnio je papa Franjo, prenosi IKA.

„Josipova šutnja nije nijemost; to je šutnja ispunjena slušanjem, djelotvorna šutnja, šutnja koja otkriva njegovu duboku nutrinu (…) Isus je odrastao u toj 'školi', u Nazaretskom domu, uz svakodnevni primjer Marije i Josipa. I ne čudi što će On sam, u svojim danima, tražiti mjesta tišine i pozvati i svoje učenike da to isto iskuse (…) Kako bi bilo lijepo da svatko od nas, po uzoru na Sv. Josipa, uspije vratiti tu kontemplativnu dimenziju života kojoj upravo šutnja širom otvara vrata. Ali svi iz iskustva znamo da nije lako: tišina nas pomalo plaši, zato što traži od nas da uđemo u same sebe i susretnemo se s najistinitijim dijelom sebe. I mnogo je onih koji se plaše šutnje (…) Učimo od Sv. Josipa njegovati prostore tišine, u kojima može doći do izražaja druga Riječ, to jest Isus, Riječ: riječ Duha Svetoga koji prebiva u nama i koja vodi Isusu. Nije lako prepoznati taj Glas koji je često pomiješan s bezbrojem drugih glasova briga, napasti, želja, nada koje su u nama; ali bez tog vježbanja u šutnji, može se razboljeti i naš govor (…) Samo nam iskustvo govori da, kao što nas podsjeća Knjiga Sirahova, 'više ubija jezik nego mač' (…) To je razlog zbog kojeg od Josipa trebamo učiti njegovati šutnju: ono mjesto nutrine naših dana u kojima dajemo mogućnost Duhu da nas obnovi, utješi, ispravi“, posvijestio je papa Bergoglio.

Naglasio je kako to ne znači da se mora postati „nijemo“ – to ne, nego kako treba njegovati šutnju. „Neka se svatko zagleda u svoju nutrinu: mnogo puta radimo nešto i jesmo li završili odmah se laćamo mobitela da radimo nešto drugo, i uvijek tako. A to ne pomaže, zbog toga tonemo u površnost. Dubina srca raste šutnjom, šutnjom koja nije nijemost, kao što sam rekao, nego koja ostavlja prostora mudrosti, razmišljanju i Duhu Svetom. Mi se ponekad plašimo trenutaka šutnje, ali se ne smijemo bojati (…) Josip je sa šutnjom sjedinio djelovanje. On nije govorio, već je činio (…) Šutnja, govoriti ispravno, koji put se ugristi za jezik, što nam je dobro, umjesto da govorimo bezvezarije“, poručio je poglavar Katoličke Crkve te uputio molitvu Sv. Josipu.

Na kraju je uputio svoj apel: „Prije više sati došlo je do razorne eksplozije u Cap-Heitienu, na sjeveru Haitija, u kojoj su život izgubile mnoge osobe, među kojima i brojna djeca. Jadan Haiti, jedna nevolja za drugom, to je narod koji pati. Molimo za Haiti, to je dobar narod, ali mnogo pati. Izražavam svoju blizinu stanovnicima toga grada i članovima obitelji žrtava, kao i povrijeđenima. Pozivam vas da se ujedinite u molitvi za braću i sestre, izloženu tako teškoj kušnji“, završio je Sveti Otac.                                                                                             

J.P., KT