Opća audijencija
sri, 24. studenoga 2021. 15:03
Papa je u svojoj katehezi na općoj audijenciji u srijedu, 24. studenog u dvorani Pavla VI., nastavio ciklus kateheza o liku Sv. Josipa, zaustavivši se na njegovoj ulozi u povijesti spasenja.
Sveti Otac je podsjetio kako je Isus u evanđeljima opisan kao „sin Josipov“ i „drvodjeljin sin“. „Evanđelisti Matej i Luka, opisujući Isusovo djetinjstvo, daju prostor Josipovoj ulozi. Obojica sastavljaju 'rodoslovlje' kako bi istaknuli Isusovu povijesnost. Matej, obraćajući se prije svega kršćanima iz židovstva, polazi od Abrahama da stigne do Josipa, kojeg se naziva 'mužem Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist'. Luka, s druge strane, ide sve do Adama, polazeći izravno od Isusa, koji je 'bio Josipov sin', ali precizira: 'kako se smatralo'. Obojica evanđelista, dakle, Josipa ne predstavljaju kao biološkog oca, nego kao zakonitog Isusova oca. Po njemu Isus ostvaruje ispunjenje povijesti saveza i spasenja između Boga i čovjeka“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve, dodavši kako Matej pomaže shvatiti da lik Josipa, iako naizgled marginalan, diskretan, u drugome planu, predstavlja, naprotiv, središnji dio u mozaiku povijesti spasenja.
„Josip ima glavnu ulogu, a da nikad ne želi zavladati scenom (…) Tako u Sv. Josipu svatko može pronaći čovjeka koji ostaje nezamijećen, čovjeka svakodnevne, diskretne i skrivene prisutnosti, zagovornika, oslonca i vodiča u teškim trenucima. On nas podsjeća da svi oni koji su naizgled skriveni ili u 'drugome planu' imaju protagonizam bez premca u povijesti spasenja. Svijetu su potrebni ti muškarci i te žene: muškarci i žene iz drugoga plana, ali koji podupiru razvoj našeg života, svakoga od nas, i koji nas na putu života podupiru molitvom, primjerom, učenjem. U Lukinu evanđelju Josip se pojavljuje kao čuvar Isusa i Marije. Zato je također 'čuvar Crkve': ali, ako je bio čuvar Isusa i Marije, on sada, kada je na nebu, nastavlja biti čuvarem, u ovom slučaju Crkve; jer je Crkva produžetak Tijela Kristova u povijesti, a ujedno je u majčinstvu Crkve skriveno Marijino majčinstvo. Nastavljajući štititi Crkvu – molim vas, ne zaboravite ovo: Josip danas štiti Crkvu – 'nastavljajući štiti Crkvu, [Josip] nastavlja štititi Dijete i njegovu majku' (Patris corde, 5). Taj vid Josipova skrbništva je veliki odgovor na izvješće iz Postanka. Kada Bog traži od Kajina da položi račun za Abelov život, on odgovara: 'Zar sam ja čuvar brata svoga?'. Kao da nam Josip svojim životom želi reći da smo uvijek pozvani osjetiti da smo čuvari svoje braće, čuvari onih koji su uz nas, onih koje nam Gospodin povjerava kroz tolike životne okolnosti“, posvijestio je papa Franjo, prenosi IKA.
Naglasio je kako se današnje društvo naziva „nestalnim“, jer se čini kako nema postojanosti u sebi. „Ispravit ću onog filozofa koji je skovao tu definiciju i reći: više no nestalno, ono je plinovito (…) To nestalno, plinovito društvo nalazi u Josipovoj povijesti vrlo precizan pokazatelj važnosti ljudskih veza. Naime, Evanđelje nam govori o Isusovu rodoslovlju, ne samo iz teološkog razloga, nego kako bi podsjetilo svakoga od nas da je naš život sastavljen od veza koje nam prethode i koje nas prate. Sin Božji, da bi došao na svijet, odabrao je put veza, put povijesti: nije sišao u svijet služeći se nekom magijom, to ne. Prošao je povijesni put koji svi mi prolazimo“, istaknuo je papa Bergoglio završivši svoju katehezu molitvom Sv. Josipu, da se u njemu nađe saveznika, prijatelja i oslonac.
J.P., KT