Tjedan molitve za jedinstvo kršćana u Jeruzalemu


Od 24. siječnja do 1. veljače u Svetoj je zemlji – u Jeruzalemu, upriličen Tjedan molitve za jedinstvo kršćana koji je svakoga dana obuhvatio drugo bogoslužno mjesto različitih kršćanskih konfesija – od Bazilike Svetoga groba do Dvorane Posljednje večere (Cenacolo), te anglikanskih, luteranskih, armenskih, koptskih, etiopskih i grkokatoličkih crkava.

Foto: custodia.org

Foto: custodia.org

Kako donosi custodia.org, geslo ovogodišnjeg Tjedna bio je redak iz Poslanice Efežanima: „Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!“ (Ef 4,4), koji podsjeća na duboki poziv kršćana da se prepoznaju kao već ujedinjeni u Kristu, još prije svakog ljudskog nastojanja. Program ovog molitvenog tjedna slijedio je već ustaljeni put ekumenskih slavlja u Jeruzalemu. Započeo je u subotu 24. siječnja u Anastasisu, Bazilici Svetoga groba, molitvom povečerja Grčke Pravoslavne Crkve, a potom se nastavio sljedećih večeri u anglikanskoj katedrali Sv. Jurja, luteranskoj crkvi Otkupitelja, armenskoj katedrali Sv. Jakova i u latinskoj župi Sv. Spasitelja, sve do slavlja u Cenaculu na gori Sionu te u koptskim i etiopskim crkvama. Tjedan je zaključen u nedjelju 1. veljače u grkokatoličkoj crkvi Navještenja, u blizini Jafskih vrata, gotovo kao pečat cijelog hoda zajedničkom molitvom na pragu Staroga grada.

Kustodija Svete zemlje bila je domaćin jednog od središnjih trenutaka u crkvi Sv. Spasitelja 28. siječnja, gdje je kustos Svete zemlje fra Francesco Ielpo, predvodio ekumensku molitvu zajedno s predstavnicima ostalih Crkava prisutnih u gradu te uputio prigodnu homiliju. U njoj je naglasio kako jedinstvo nije plod jednoličnosti, nego zajedništva, koje ne briše razlike, nego ih vraća jednom izvoru – krštenju u Kristu. U gradu u kojem Crkve žive jedna uz drugu, često udaljene tek nekoliko metara, te riječi dobivaju posebnu snagu i postaju poziv da se jedinstvo ne smatra utopijom, nego konkretnom odgovornošću.
Podsjetio je kako Isus u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi ne moli da učenici budu jaki ili savršeni, nego da budu jedno, „da svijet uzvjeruje“. „Jedinstvo kršćana ne tiče se samo unutarnjih odnosa među Crkvama, nego je proročka riječ za svijet ranjen ratovima, polarizacijama i međusobnim nepovjerenjem. Pavlov poziv na život u poniznosti, blagosti i strpljivosti tako postaje životni program: podnositi jedni druge u ljubavi, prepoznavati u drugome brata, birati zajednički hod čak i onda kada rane prošlosti još nisu u potpunosti zacijelile“, kazao je fra Francesco.

Iskustvo Tjedna molitve uklapa se u širi mozaik ekumenskih odnosa koji se u Jeruzalemu ponajprije žive u svakodnevnom životu. U tom smislu Kustodija Svete zemlje živi posebno poslanje: čuvati mjesta otkupljenja zajedno s drugim Crkvama, održavajući živim stil gostoljubivosti i otvorenosti koji pomaže vjernicima doživjeti Crkvu kao jedno tijelo, prisutno u mnogim oblicima. Od suradnje u Bazilici Svetoga groba do zajedničkog korištenja Bazilike Rođenja, kroz brojne neformalne susrete, svakodnevni život postaje mjesto gdje jedinstvo doista započinje „svaki dan“, daleko izvan samog siječanjskog Tjedna.

Ovaj svakodnevni pellegrinatio iz jedne zajednice u drugu nije samo simbolična gesta, nego konkretan način međusobnog upoznavanja, zajedničke molitve te dijeljenja rana i nada Svete zemlje. U kontekstu obilježenom sukobima i podjelama, sama činjenica da se kršćani okupljaju u jedinstvu u svojim crkvama, izmjenjujući jezike, obrede i tradicije, već postaje navještaj pomirenja i poruka mira upućena cijelom stanovništvu.

J.P., KT