„Da bismo bili ljudi nade ne smijemo biti privrženi ničemu; trebamo živjeti 'u napetosti prema' susretu s Gospodinom. Ako se izgubi taj vidik, život postaje statičan i stvari se ne miču, kvare se.“ Tim je riječima papa Franjo, u propovijedi

Papa je u svojemu razmišljanju krenuo od prvoga liturgijskog čitanja, uzetoga iz poslanice Svetoga Pavla Rimljanima (Rim 8, 18-25), u kojemu apostol pjeva himan nadi. Neki su se Rimljani sigurno išli žaliti, a Pavao potiče sve da gledaju naprijed. „Smatram: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama“, kaže Sveti Pavao.

Živjeti u napetosti prema susretu s Gospodinom

„To je nada; živjeti u žudnji za Gospodinovom objavom, za susretom s Gospodinom“, istaknuo je Papa. „Može biti trpljenja i problema, ali to je sutra, dok danas 'imaš predujam' tog obećanja koje je Duh Sveti koji čeka i radi već od ovog trenutka. Nada je, naime, kao kad bacimo sidro na drugu obalu i uhvatimo se za uže. Ali, ne samo mi, sve će stvoreno u nadi biti oslobođeno, ući će u slavu djece Božje. I mi, koji posjedujemo prvine Duha, predujam, stenjemo u sebi čekajući posvojenje“, rekao je papa Bergoglio.

„Nada je taj život u napetosti, uvijek; u spoznaji da ne možemo ovdje napraviti gnijezdo; kršćanski je život 'u napetosti prema'“, kazao je te napomenuo da ako kršćanin izgubi taj vidik, njegov život postaje statičan i stvari koje se ne kreću kvare se. „Sjetimo se vode; kada je nepomična, kada ne teče, kada se ne kreće, kvari se. Kršćaninu koji nije sposoban protegnuti se, biti napet prema drugoj obali, nešto nedostaje, na kraju će se pokvariti. Za njega će kršćanski život biti filozofski nauk; tako će ga živjeti, reći će da je to vjera, ali bez nade ona to nije“, pojasnio je propovjednik.

Duh u nama radi s malim stvarima

Papa Franjo je potom primijetio da je teško shvatiti nadu. „Ako govorimo o vjeri mislimo na vjeru u Boga koji nas je stvorio, u Isusa koji nas je otkupio, mislimo na molitvu Vjerovanja i poznajemo konkretne stvari vjere. Ako govorimo o milosrđu, to se odnosi na dobro koje činimo bližnjemu, drugim ljudima, na brojna karitativna djela koja se čine kako bismo pomogli drugima. Ali, nadu je teško shvatiti, ona je najponiznija od krjeposti koju mogu imati samo siromašni, istaknuo je Sveti Otac.

„Ako želimo biti muškarci i žene nade, moramo biti siromašni, ne smijemo biti ničemu privrženi. Siromašni i otvoreni prema drugoj obali“, istaknuo je Papa. U nastavku je kazao kako je nada ponizna, to je krjepost koja se stvara svakoga dana; svakoga ju dana treba ponovno uzeti.  

Nada ne razočarava

Da bi objasnio kako živjeti nadu, Papa se osvrnuo na Isusov nauk o kojemu se govori u odlomku iz evanđelja (Lk 13, 18-21), kada Kraljevstvo Božje uspoređuje s gorušičinim zrnom bačenim u vrt. „Čekamo da izraste, ne idemo svaki dan gledati kako se razvija, jer inače neće nikada narasti“, naglasio je Papa govoreći o strpljenju jer, kako kaže Pavao, nadi je potrebno strpljenje.

„Govoreći o nadi, Isus u evanđelju rabi također primjer kvasca koji žena uzima i zamijesi ga u tri mjere brašna. Taj kvasac nije pohranjen u hladnjak nego je umiješen u život, onako kako se zrno stavlja ispod zemlje. Nada je stoga krjepost koja se ne vidi; radi odozdo; potiče nas da gledamo odozdo“, primijetio je Papa te dodao kako nije lako živjeti u nadi, ali je kazao kako bi trebala biti zrak koji kršćanin udiše, zrak nade; u suprotnom neće moći hodati, neće moći ići naprijed jer neće znati kamo ići.

„Sigurno je to da nam nada daje sigurnost; nada ne razočarava. Nikada. Ako se nadaš nećeš biti razočaran. Trebamo se otvoriti Gospodinovom obećanju, protegnuti se prema tom obećanju, ali znajući da Duh radi u nama. Neka nam svima Gospodin podari tu milost da živimo u napetosti, ali ne zbog živaca i problema; u napetosti zbog Duha Svetoga koji nas baca prema drugoj obali i drži nas u nadi“ rekao je na kraju papa Franjo, prenosi vaticannews.va.

KT