Papa Franjo predslavio je na Uskrsni utorak jutarnju misu u domu Svete  Marte i  u misnoj nakani na početku pozvao na molitvu za jedinstvo rekavši: „Molimo Gospodina da nam dade milost jedinstva među nama. Neka nas poteškoće ovog vremena potaknu da otkrijemo međusobno zajedništvo, jedinstvo koje je uvijek iznad bilo koje podjele“, prenosi Vatican News.

U propovijedi, Papa tumačeći prvo čitanje odlomak iz Djela apostolskih (Dj 2, 36-41) u kojem Petar otvoreno naviješta  Židovima da je Bog učinio i Gospodinom i Mesijom  Isusa koga su oni razapeli: na te riječi mnogi su osjetili bol u srcu i obratili  su se. „Obratiti se“, kaže Sveti Otac, „znači ponovno biti vjeran, ljudski stav koji nije toliko čest u našem životu: vjernost u dobrim i lošim vremenima. Vjernost čak i u nesigurnosti. Naše sigurnosti  nisu one koje nam daje Gospodin, naše sigurnosti  su idoli i čine nas nevjernima.

Naš život i povijest Crkve puni su nevjernosti. Papa svoju propovijed završava današnjim Evanđeljem (Iv 20, 11-18) u kojoj se uskrsli Isus ukazuje Mariji iz Magdale, koja je plakala blizu groba. Žena slaba, ali vjerna žena, vjerna i ispred groba, pred slomom iluzija, i postala je 'apostola'. Molimo Boga“, zaključio je „da nas očuva u vjernosti“.

Transkript homilije prema Vatican Newsu:

Petrova propovijed, na dan Duhova, urezuje se u srca ljudi: "Onoj koga ste vi razapeli, uskrsnu" (usp. Djela 2,36). „Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?«“(Djela 2,37). A Petar je jasan: "Obratite se. Obratite se. Promijenite svoj život. Vi koji ste primili Božje obećanje i vi koji ste se udaljili od Zakona Božjega, obratite se …od mnogih vaših stvari, od idola, od toliko stvari. Vratite se vjernosti" (usp. Djela 2, 38). Obratiti se znači ovo: povratiti se ponovno biti vjeran. Vjernost, onaj ljudski stav koji nije toliko čest u životu ljudi, u našim životima. Uvijek postoje iluzije koje privlače pažnju i mnogo puta želimo ići za tih iluzijama. Vjernost: u dobrim i u lošim vremenima.

Postoji odlomak iz Druge knjige Ljetopisa koji me snažno pogađa. Nalazi se u XII. poglavlju. “Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim.“(usp. 2 Ljeto 12,1). Tako kaže Biblija. To je povijesna je činjenica, ali to je i univerzalna činjenica. Mnogo puta, kad se osjećamo sigurno, počinjemo donositi svoje planove i polako se odmičemo od Gospodina; ne ostajemo vjerni. No to je moja sigurnost, a nije ono što mi daje Gospodin. To je idol. To se dogodilo Roboamu i izraelskom narodu . Osjećao se je sigurno –učvrstio je kraljevstvo - odmaknuo se od Zakona i počeo štovati idole. Da, možemo reći: "Oče, ne klečim pred idolima." Možda ne klečiš, ali koliko puta ih tražiš i mnogo puta se u srcu klanjaš idolima. Mnogo puta. Vlastita sigurnost otvara vrata idolima.

Je li vlastita sigurnost loša? Ne, ona je milost. Biti siguran, ali i biti siguran da je Gospodin sa mnom. Kad je sigurnost i moje ja u središtu, udaljujem se od Gospoda, poput kralja Roboama, postajem nevjeran. Tako je teško očuvati vjernost. Čitava povijest Izraela, a potom i cijela povijest Crkve, puna je nevjere. Puna. Puna sebičnosti, svojih vlastitih sigurnosti zbog kojih se Božji narod udaljuje od Gospoda, gubi tu vjernost, milost vjernosti. Pa čak ni među nama, među ljudima, vjernost zasigurno nije laka vrlina. Nismo vjerni jedan drugom, drugom… "Obratite se, budite ponovno vjerni Gospodinu" (usp. Djela 2,38).

U Evanđelju nalazimo ikonu vjernosti: ona vjerna žena koja nikad nije zaboravila sve što je Gospodin učinio za nju. Bila je vjerna, pred nemogućim, pred tragedijom, vjernost koja ju također tjera čak da pomisli da je u stanju nositi tijelo ... (usp. Iv 20, 15) Slaba, ali vjerna žena. Ikona vjernosti je Marija iz Magdale, apostol apostola.

Danas molimo Gospoda za milost vjernosti: zahvaliti kad nam On daje sigurnost, ali nikada ne pomisliti da su to "moje" sigurnosti i uvijek, gledati izvan vlastite sigurnosti; milost da budemo vjerni i pred grobovima, pred propašću mnogih iluzija. Vjernost, koja uvijek ostaje, ali je nije lako održati. Neka je On, Gospodin, čuva.

Papa je slavlje završio euharistijskim klanjanjem i blagoslovom, pozivajući na duhovnu pričest izgovorivši  molitvu:

Pred tvojim nogama, Isuse moj, klanjam se i dajem Ti svoje skrušeno srce koje se kaje i spušta u svojoj ništavnosti i u tvojoj svetoj prisutnosti. Klanjam Ti se u sakramentu tvoje ljubavi, želim Te primiti u siromašnom prebivalištu koje Ti daje moje srce. Iščekujući sreću sakramentalnog zajedništva, želim Te posjedovati u duhu. Isuse dođi k meni, daj da ja dođem k Tebi. Neka Tvoja ljubav zapali cijelo moje biće na život i smrt. Vjerujem u Te, nadam se u Tebi, ljubim Te. Tako neka bude!

Prije nego što je napustio kapelu posvećenu Duhu Svetom, papa Franjo je  pred Marijin kipom izmolio Kraljice neba.

M.U.,J.Vr.,KT