Opća audijencija

Ustrajati u ljubavi


U srijedu 9. lipnja tijekom opće audijencije u vatikanskom dvorištu Sv. Damaza, Papa je uputio pretposljednju katehezu niza o molitvi, govoreći o njezinoj ustrajnosti.

Foto: vatican.va

Foto: vatican.va

Kako je kazao Sveti Otac ustrajnost u molitvi je poziv – štoviše, zapovijed koja dolazi iz Svetoga pisma. „Duhovno putovanje Ruskog hodočasnika započinje kad nailazi na rečenicu Sv. Pavla iz Prve poslanice Solunjanima: 'Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!' Apostolova riječ pogađa tog čovjeka i on se pita kako je moguće bez prestanka se moliti, s obzirom na to da je naš život rascjepkan na mnogo različitih trenutaka, zbog čega nije moguće uvijek sačuvati sabranost (…) Kako je, dakle, moguće trajno očuvati stanje molitve? Katekizam nam nudi prekrasne citate, preuzete iz povijesti duhovnosti, koji inzistiraju na potrebi neprestane molitve, koja je stožer kršćanskog života (…) Redovnik Evagrije Pontski kaže: 'Nije nam određeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je zakon da bez prestanka molimo'; Sv. Ivan Zlatousti, još jedan pastir koji je imao osjećaj za stvarni život, propovijedao je ovako: 'Često i žarko moliti moguće je čak i na tržnici ili na šetnji, te također sjedeći u svojoj trgovini, bilo kupujući bilo prodajući, pa čak i kuhajući'. Male molitve: 'Gospodine, smiluj nam se', 'Gospodine, pomozi mi'. Molitva je, dakle, neka vrsta glazbenog crtovlja na koje mi ispisujemo melodiju svog života“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Naravno, provoditi ta načela u djelo nije lako. Otac i majka, zatrpani nebrojenim obavezama, mogu osjećati nostalgiju za razdobljem njihova života kad je bilo lako pronaći vremena i za molitvu i za sve drugo (…) Posao nam pomaže da ostanemo u doticaju sa stvarnošću. Sklopljene ruke redovnika nose žuljeve čovjeka vična lopati i motici (…) U čovjeku je sve 'binarno': naše tijelo je simetrično, imamo dva ramena, dva oka, dvije ruke… Tako se i rad i molitva nadopunjuju. Molitva – koja je 'dah' svega – ostaje kao vitalna podloga rada, čak i u trenucima kada je neizrečena. Neljudski je biti toliko zaokupljen poslom da se više ne nalazi vremena za molitvu. Istodobno, molitva koja je tuđa životu nije zdrava. Molitva koja nas otuđuje od konkretnosti življenja postaje spiritualizam ili, još gore, ritualizam (…) U tom kruženju između vjere, života i molitve ostaje upaljena vatra kršćanske ljubavi koju Bog očekuje od svakoga od nas. I ponovimo jednostavnu molitvu koju je tako lijepo ponavljati tijekom dana, recimo svi zajedno: 'Gospodine Isuse, Sine Božji, smiluj se meni grešniku'“, poručio je na kraju papa Bergoglio.

J.P., KT