Sveti Otac je objasnio kako ići za Isusom uči suosjećanju, uči primjećivati druge, osobito one koji pate, one kojima je to najpotrebnije te intervenirati poput Samarijanca. „Biti na putu, 'nemirna duha', s željom da učimo svaki dan, slijedeći Gospodina Isusa koji je rekao: 'Ja sam Put i Istina i Život'. Gledati daleko naprijed, na konačan cilj, a pritom pomno paziti na korake koje nam valja poduzeti, ovdje i sada, da bi se k njemu prispjelo (...) U pozadini priče je cesta koja se od Jeruzalema spušta prema Jerihonu, na kojoj leži čovjek kojeg su razbojnici pretukli na smrt i opljačkali. Svećenik u prolazu ga vidi, ali ne staje, prolazi dalje; isto tako i levit, odnosno hramski službenik. Samarijanac, pak, iako ima svoje planove i pred njim je dalek put do cilja, ne nalazi izgovore i dopušta da mu zaokupi pažnju ono što se događa na putu“, naglasio je Papa.

„Tomu nas uči Gospodin. Gledati daleko naprijed, na konačan cilj, a pritom pomno paziti na korake koje nam valja poduzeti, ovdje i sada, da bi se k njemu prispjelo. Znakovito je da se prve kršćane nazivalo 'učenicima Puta', a vjernik vrlo sličan Samarijancu: on je putnik baš kao i on. Zna da nije osoba koja se skrasila na jednome mjestu i ispunila sve svoje težnje i snove, nego je 'nemirna duha', želi učiti svaki dan, slijedeći Gospodina Isusa koji je rekao: 'Ja sam Put i Istina i Život'. Kristov učenik ide za njim i tako postaje 'učenik Puta'. Ide za Gospodinom, koji ne provodi život u sjedenju, nego je uvijek u pokretu: putom susreće ljude, liječi bolesne, obilazi sela i gradove. Slijedeći Isusa, učenik vidi kako se njegov način razmišljanja i djelovanja postupno mijenja, postajući sve više suobličen Učiteljevom. Uči, kako je naglasio Sveti Otac, vidjeti i suosjećati“, posvijestio je Sveti Otac.

„Prije svega vidi: kroz život prolazi otvorenih očiju za stvarnost koja ga okružuje, nije sebično zatvoren u krug vlastitih misli. Svećenik i levit, naprotiv, vide nesretnika, ali kao da ga nisu vidjeli, prolaze dalje, gledaju na drugu stranu. Evanđelje nas uči da vidimo: svakoga od nas vodi tome da ispravno shvaćamo stvarnost, nadilazeći iz dana u dan predrasude i dogmatizme. Zatim, ići za Isusom uči suosjećanju, uči primjećivati druge, osobito one koji pate, one kojima je to najpotrebnije te intervenirati poput Samarijanca. Čitanje te evanđeoske prispodobe može pobuditi dva osjećaja: okrivljavamo druge ili same sebe. Upirati prstom u druge uspoređujući ih sa svećenikom i levitom, odnosno okrivljavati sami sebe nabrajajući situacije u kojima smo propustili iskazati pažnju bližnjemu (...) Molimo Gospodina da nam pomogne izaći iz naše sebične ravnodušnosti i da nas izvede na Put. Molimo ga da vidimo i budemo suosjećajni s onima koje susrećemo na svom putu. Milost je to, koju moramo tražiti od Gospodina, da vidimo kako nas On vidi te da imamo suosjećanje kakvu On ima prema nama. Imati suosjećanje za one na putu, osobito za one koji pate i koji su u potrebi, kako bismo se približili i pomogli koliko možemo“, poručio je papa Bergoglio.

Nakon molitve, Papa je ponovno naglasio važnost doticanja bijede, dajući primjer davanja milostinje. „Ako daješ milostinju ne dotičući stvarnosti, ne gledajući u oči onoga koji je u potrebi, ta je milostinja za tebe, a ne za njega. Put je to rasta, a neka nas na tome prati Djevica Marija – neka nam pomogne sve više postati 'učenicima Puta'“, kazao je Papa, prenosi Vatican News.                                                                                                                

J.P., KT