Nakon što je imao privatni susret s velikim imamom Al-Azhara u papinskoj rezidenciji unutar kraljevske palače Sakhir i sastanak s Muslimanskim vijećem starješina, Sveti Otac je sudjelovao na ekumenskom susretu i molitvi za mir u katedrali Gospe od Arabije u Awaliju.

Citiravši Dj 2,9-11: „Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja“, u uvodnom obraćanju poglavar Katoličke Crkve pozdravio je ekumenskog carigradskog patrijarha Bartolomeja I., vrhovnog poglavara Ekumenskoga carigradskog patrijarhata i „prvog među jednakima“ patrijarsima Pravoslavne Crkve, kao i sve okupljene, te istaknuo kako ove riječi, kao da su zapisane za sve ondje nazočne: iz mnogih naroda i jezika, iz mnogih mjesta i različitih obreda, svi su se okupili ondje zbog silnih djela koja je Bog izvršio!

U Jeruzalemu na dan Pedesetnice iako su narodi došli iz mnogih mjesta svi su osjećali da su ujedinjeni u jednom Duhu. Papa Franjo je rekao kako raznolikost podrijetla i jezika ne smije predstavljati problem već dodatni resurs te nastavio citatom jednoga pisca rekavši: „Ako netko nekome od nas kaže: 'Primio si Duha Svetoga, zašto onda ne govoriš svim jezicima?', trebamo mu odgovoriti: 'Ja govorim svim jezicima, jer sam član tijela Kristova, Crkve koja govori sve jezike'” (Propovijed afričkog autora iz šestog stoljeća: PL 65, 743).

Istaknuo je kako narod svojim podjelama ranjava tijelo Gospodinovo, ali Sveti Duh, koji spaja sve udove, veći je od ljudskih podjela po tijelu. Nastavio je rekavši kako ono što nas spaja daleko nadmašuje ono što nas dijeli i da što više budemo u skladu s Duhom više ćemo biti vođeni željom da obnovimo puno jedinstvo među braćom i sestrama.

Također, dvije stvari koje Papa smatra korisnima za put zajedništva jesu jedinstvo u različitosti i svjedočanstvo života. Tumačeći jedinstvo u različitosti, napomenuo je kako su na Pedesetnicu učenici „bili svi zajedno na jednom mjestu“. Dodao je kako trebamo primijetiti da je Duh Sveti koji je počivao na svakome odabrao trenutak kada su bili svi zajedno okupljeni. Svatko je od njih mogao zasebno djelovati i činiti dobro, ali kada su bili okupljeni u jedinstvu, vrata Božjih djela su im bila potpuno otvorena.

„Prisutnost u Bahreinu uz raspršenost kultura i vjeroispovijesti, pomaže da osjetimo potrebu za jedinstvom i dijeljenjem vjere“, rekao je Sveti Otac uspoređujući povezanost arhipelaga i čvrste veze među otocima na prostoru gdje trenutno boravi potaknuo da tako bude i među ljudima – da ne budemo izolirani već ujedinjeni u bratskom zajedništvu.

Govor je nastavio pitajući se što se može učiniti da jedinstvo raste ako život, navike i udaljenosti, kao da ljude odvlače na druge strane? Pitao se i što je to zapravo „mjesto okupljanja“, „duhovni cenakul“ ljudskog zajedništva? Zaključio je kako je to slava Božja koju Duh Sveti pokreće u ljudima. Naglasio je kako se mora moliti i da se ne smije izolirati i zatvarati u sebe, jer jedino molitva hvale i klanjanja najviši je oblik povezivanja s braćom i sestrama.

Sveti Otac je potom napomenuo kako valja održavati dobru naviku stavljanja crkvenih zgrada na raspolaganje i drugim zajednicama za štovanje jednog Gospodina. Istaknuo je kako narode ne samo na zemlji već i na nebu povezuje pjesma hvale, a pjevaju je mnogi kršćanski mučenici različitih denominacija. „Koliko ih je bilo posljednjih godina na Bliskom istoku i diljem svijeta! Oni sada čine jedno zvjezdano nebo, usmjeravajući naš put dok putujemo kroz pustinje povijesti. Svi imamo isti cilj, a to je da smo pozvani na puno zajedništvo u Bogu“, istaknuo je papa Franjo.

Napomenuvši kako je jedinstvo prema kojemu putujemo jedinstvo u različitosti, istaknuo je da je vrlo važno voditi računa o tomu da jedinstvo ne znači „svi jednaki“, nego je ono u različitosti. Izvještaj o Pedesetnici govori o tome da je svaka osoba čula apostole kako govore „svojim jezikom“ (Dj 2,6). Duh Sveti, naime, ne izmišlja novi jezik za svakoga već dopušta svakome da govori drugim jezicima (usp. r. 4), tako da svatko može čuti svoj vlastiti jezik kojim govore drugi (usp. stih 11). On nas ne zatvara u jednoličnost već nas raspolaže da prihvaćamo jedni druge u različitostima. To se događa kada ljudi žive po Duhu Svetom. Uče susresti svakoga od svoje braće i sestara u vjeri kao dio tijela kojemu i sami pripadaju. To je duh ekumenskoga puta, zaključio je Sveti Otac.

Među ostalim, naglasio je kako „naša poruka nije toliko obraćanje riječima, koliko svjedočenje djelima“. „Vjera nije privilegija koju trebamo tražiti već dar koji trebamo dijeliti. Kao što stoji u jednom vrlo starom tekstu: Kršćani ne žive u posebnim gradovima, ne koriste neki strani jezik i ne usvajaju poseban način života. Svako strano područje njihova je domovina. Oni žive na zemlji, ali imaju svoje državljanstvo u raju. Poštuju utvrđene zakone, ali su svojim načinom života iznad zakona. Oni ljube svakoga' (Poslanica Diognetu, V)“, citirao je poglavar Katoličke Crkve.

Na kraju govora ponovio je kako je želio s okupljenima podijeliti misli o jedinstvu i važnosti svjedočenja. Zaključio je da se ne može istinski svjedočiti Božju ljubav ako se nije ujedinjeno među sobom u skladu s njegovom voljom. „Duh nas okuplja u zajedništvo i šalje u misije. Povjerimo mu u molitvi naš zajednički hod i molimo ga da izlije svoju milost na nas u novim Duhovima koji će otvoriti nove horizonte i ubrzati naš hod jedinstva i mira“, završio je molitvom papa Franjo, prenosi Vatican News.

Spomenimo kako je katedrala Gospe od Arabije – mjesto ovog ekumenskog susreta i molitve za mir – posvećena 10. prosinca 2021. Predstavlja bogoslužno središte i za ostale katolike na Arapskom poluotoku, poglavito one iz Saudijske Arabije u kojoj se kršćani ne mogu slobodno okupljati.
Izgrađena je na zemljištu od 9 000 četvornih metara koje je 2013. darovao kralj Hamad. Gradnja je započela kad je apostolski vikar bio biskup Camillo Ballin koji je preminuo 2020. prije dovršetka katedrale. Najveća crkva u Perzijskom zaljevu može primiti više od 2 300 vjernika, koliko ima sjedećih mjesta.
U njoj se nalaze dvije kapelice i dvije velike ispovjedaonice. Strukturno, katedrala ima oblik šatora, podsjećajući na starozavjetni Šator sastanka.
Inače, Gospu od Arabije 1957. papa Pio XII. proglasio je glavnom zaštitnicom Apostolskog vikarijata u Kuvajtu, koji je od 31. svibnja 2011. proširen na Bahrein, Katar i Saudijsku Arabiju pod imenom Sjeverna Arabija. Stoga je sjedište vikarijata iz Kuvajta premješteno u Bahrein.

J.P., KT