„Dragi mladi, nakon bdijenja na kojem smo sinoć zajedno sudjelovali, ponovno se susrećemo danas da proslavimo euharistiju, sakrament potpunog Gospodinova sebedarja za nas“, kazao je Sveti Otac na početku svoje homilije nakon višejezičnih svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja.

„U tom iskustvu možemo zamišljati kako ponovno prolazimo put što su ga učenici iz Emausa prošli na uskrsnu večer (usp. Lk 24,13-35): najprije su napustili Jeruzalem u strahu i razočarani; odlazili su uvjereni kako se nakon Isusove smrti nema što više očekivati, nemaju se čemu nadati. Međutim, susreli su ga, prihvatili ga kao suputnika, slušali ga dok im je tumačio Sveto pismo i na kraju su ga prepoznali u lomljenju kruha. Tada su im se otvorile oči i radosni navještaj Uskrsa ušao u njihova srca.
Današnja nam liturgija ne govori izravno o tom događaju, ali nam pomaže razmišljati o onome što se u njemu odigralo, a to je susret s Uskrslim koji mijenja naš život, koji osvjetljava naše osjećaje, želje i misli, napomenuo je papa Prevost.

Kako je dalje objasnio, prvo čitanje, uzeto iz Knjige Propovjednika, poziva da se, poput dvojice učenika o kojima je govorio, suočimo s iskustvom vlastitih ograničenja, konačnosti prolaznih stvari (usp. Prop 1,2; 2, 21-23); a pripjevni psalam, u kojem se osjeća njihov odjek, stavlja pred oči sliku „trave… što se zeleni: jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer – već se suši i vene“ (Ps 90,5-6). „To su dva snažna podsjetnika, možda pomalo potresna, no, ne bi nas trebala uplašiti, kao da je riječ o tabu temama koje treba izbjegavati. Krhkost o kojoj govore zapravo je dio čuda koje jesmo. Pomislimo na simbol trave: nije li livada u cvatu prekrasna? Naravno, ona je krhka i osjetljiva, čine je vitke, ranjive stabljike, podložne sušenju, savijanju, lomljenju, ali ih istodobno odmah zamjenjuju druge koje niču nakon njih, a za koje prve velikodušno postaju hrana i gnojivo, dok trunu na tlu. Tako polje živi, neprestano se obnavljajući, pa i tijekom hladnih zimskih mjeseci, kad kao da sve miruje, njegova energija drhti pod zemljom i priprema se, u proljeće, rasplamsati se u tisuću boja.
I mi, dragi prijatelji, smo takvi: stvoreni smo za to. Ne za život u kojem se sve uzima zdravo za gotovo i gdje sve stoji na mjestu, već za život koji se neprestano obnavlja u davanju, u ljubavi. I tako neprestano težimo nečemu 'većem' što nam nijedna stvorena stvarnost ne može dati; osjećamo toliko veliku i goruću žeđ da je nijedno piće na ovom svijetu ne može utažiti. Ne zavaravajmo svoje srce, pokušavajući tu žeđ ugasiti neučinkovitim zamjenama“, naglasio je poglavar Katoličke Crkve.

Među ostalim, podsjetio je kako „u našem srcu ima jedno važno pitanje, potreba za istinom koju ne možemo ignorirati, koja nas navodi da se zapitamo: što je zapravo sreća? Što je pravo zadovoljstvo života? Što nas oslobađa od ustajalih voda besmisla, dosade i osrednjosti?“. „U proteklih nekoliko dana imali ste mnogo prekrasnih iskustava. Susretali ste se s vršnjacima iz cijelog svijeta, pripadnicima različitih kultura. Razmjenjivali ste znanja, dijelili očekivanja i disali s gradom kroz umjetnost, glazbu, informacijsku tehnologiju i sport. Zatim ste u Circus Maximusu, primajući sakrament pokore, primili Božji oprost i zatražili njegovu pomoć da živite dobar život. U svemu tome možete shvatiti važan odgovor: punina našeg života ne ovisi o onome što gomilamo niti, kao što smo čuli u Evanđelju, o onome što posjedujemo. Ona je, radije, povezana s onim što radosno prihvaćamo i dijelimo (…) Povjeravam vas Mariji, Djevici Nade. S njezinom pomoći, kad se u narednim danima budete vraćali u svoje zemlje, diljem svijeta, nastavite radosno hodati stopama Spasitelja i zarazite sve koje susretnete svojim zanosom i svjedočenjem svoje vjere! Neka vam je sretno na tom putu“, poručio je Papa.

J.P., KT