Sveti Otac je najprije upitao što je to opravdanje? „Mi, kao grešnici, postali smo pravedni. Tko nas je opravdao? Taj proces promjene je opravdanje. Mi smo pred Bogom opravdani. Imamo, istina, naših osobnih grijeha, ali u osnovi smo opravdani (…) Što se krije iza riječi 'opravdanje', toliko odsudne za vjeru? Nije lako doći do iscrpne definicije, ali u misli Sv. Pavla, promatranoj u cjelini, možemo jednostavno reći da je opravdanje plod 'milosrđa Boga koji pruža oproštenje' (KKC, 1990). To je naš Bog, tako silno dobar, milosrdan, strpljiv, pun milosrđa, koji neprestano daje oproštenje, neprestano (…) Kako dolazi do opravdanja? Odgovoriti na to pitanje znači otkriti još jednu novost učenja Sv. Pavla, a to je da se opravdanje događa po milosti. Isključivo po milosti: opravdani smo po čistoj milosti“, posvjestio je poglavar Katoličke Crkve.

„Apostol uvijek ima pred očima iskustvo koje je promijenilo njegov život: susret s uskrslim Isusom na putu u Damask (…) Vjera za Apostola ima sveobuhvatnu vrijednost. Dotiče svaki trenutak i svaki vid vjerničkog života: od krštenja pa do odlaska s ovoga svijeta, sve je prožeto vjerom u smrt i uskrsnuće Isusa koji daruje spasenje. Opravdanje vjerom naglašava prvenstvo milosti koju Bog pruža onima koji vjeruju u njegova Sina, bez ikakve razlike.
Ne smijemo, međutim, zaključiti da Mojsijev zakon za Pavla više ne vrijedi; on, štoviše, ostaje neopozivi Božji dar, Zakon je – piše Apostol – 'svet'. I za naš duhovni život bitno je držati se zapovijedi, ali ni u tome ne možemo računati na svoje snage: temeljna je milost Božja koju primamo u Kristu, koji je za nas platio cijenu. Od njega primamo onu besplatnu ljubav koja nam pak omogućava da ljubimo na konkretan način.
U vezi s tim dobro je sjetiti se također učenja apostola Jakova, koji piše: 'Čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. […] Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva'. Opravdanje, ako se nije osulo cvijećem naših djela, bit će tamo, pod zemljom, kao mrtvo. Ono je tu, ali ga mi svojim djelovanjem moramo sprovesti“, naglasio je papa Franjo.

U nastavku je objasnio kako vjernike opravdanje uključuje u dugu povijest spasenja koja pokazuje Božju pravednost: suočen s našim stalnim padovima i našim nedostacima, On se nije predao, već je htio ljude učiniti pravednima i to je učinio po milosti, darom Isusa Krista, njegove smrti i uskrsnuća. „Nekoliko sam puta rekao na koji način Bog djeluje, koji je Božji način djelovanja, i rekao sam tri riječi: blizina, suosjećanje i nježnost (…) Opravdanje je upravo najveća Božja blizina nama, muškarcima i ženama, najveće Božje suosjećanje prema nama, muškarcima i ženama, Očeva najveća nježnost (…) Snazi milosti treba da se združi s našim djelima milosrđa, koja smo pozvani u životu činiti kako bismo svjedočili koliko je velika Božja ljubav. Idimo naprijed s tim povjerenjem: svi smo opravdani, svi smo pravedni u Kristu. Moramo tu pravednost sprovesti svojim djelima“, poručio je papa Bergoglio.

Nakon kateheze kazao je kako je s tugom primio vijest o oružanim napadima na sela Madamai i Abun, na sjeveru Nigerije koji su se dogodili 26. rujna. „Molim za poginule, ranjene kao i za čitav nigerijski narod. Nadam se da će se u toj zemlji svim građanima uvijek jamčiti sigurnost“, kazao je na kraju Papa.                                                                                                       

J.P., KT