(Jš 24,1-2a.15-17.18b; Ef 5,21-32; Iv 6,60-69)

DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU B

Gospodine, komu ćemo otići?


Psalmist, pjesnik drevnih vremena, u svojoj se molitvi obraća Bogu: „U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo“ (Ps 36,10). Samo s tvojim svjetlom, Bože, možemo nekako razumjeti ono što je tvoja mudrost. Ove pjesnikove riječi, iako drevne, istinite su i danas.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Nikica Vujica

Uvod u pokajnički čin

Isus je navijestio u Kafarnaumu kako Bog Otac želi da on bude hrana za život svijeta. I dalje čitamo u Evanđelju po Ivanu kako mu mnoštvo nije vjerovalo. Otišli su mrmljajući jer mu nisu do kraja vjerovali. Sve su gledali kroz običan kruh. Od silnog mnoštva ostala su samo Dvanaestorica koje Isus pita: „Zar ćete i vi otići?“

Iako je Isusov govor „tvrd“ i teško ga je bilo razumjeti, a kamoli izvršavati, ipak je Petar odgovorio: „Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života.“ I danas razmišljamo o Božjoj riječi jer je za nas važan samo vječni život. I danas, poput apostola, slušamo njegove riječi. Gospodin se i nama obraća i pita nas: „Želite li i vi otići?“ A svatko neka u tišini svoga srca odgovori, poput apostola Petra: „Gospodine, komu ćemo otići kad ti imaš riječi života vječnoga.“

Unatoč brojnim otkrićima, unatoč mnogim izumima i elektroničkim čudima, ne možemo i nikada nećemo u potpunosti prodrijeti u božanske misli, shvatiti duboko značenje Božjih riječi, a posebno kada se govori o riječima i učenju Isusa Krista, vječne Riječi Očeve.

„Tvrd govor“

A to je upravo ono što se događa kada čitamo tekst Evanđelja po Ivanu. Naime, u Kafarnaumu Isus govori o nebeskom kruhu: „Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek” (Iv 6,3-58). Apostoli su ostali šokirani ovim riječima: „Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?“ (Iv 6,60b). To je ono što se događa kada pokušavamo shvatiti Isusove riječi s našim kategorijama razmišljanja, s ljudskim pojmovima. Evanđelist Ivan ističe kako je Isus znao da među njima ima nekih koji ne vjeruju u to, koji su tu samo zato što su jeli, i bili zadovoljni, od onih umnoženih kruhova. I nakon što su se mnogi povukli, Isus pita Dvanaestoricu i stavlja ih pred izbor: „Zar ćete i vi otići?“ (Iv 6,67). I u Starom zavjetu Jošua stavlja narod pred izbor kada na velikoj skupštini u Šekemu govori: „Ako vam se sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke, ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi“ (Jš 24,15).

Istinska inteligencija

Najlakše je u problemima otići, odustati od svega; lako je pasti, dići ruke od svega. I sve je tako u životu, pa i u vjeri. Sveti Pavao je govorio o obitelji, govorio je muževima da ljube svoje žene, kao što je Krist ljubio Crkvu, kao što je Krist dao svoj život za svoju Crkvu. Govorio je da se žene pokoravaju muževima, kao što je Crkva pokorna Kristu (usp. Ef 5,21-32). Dakle, čak i tamo, u obiteljima, ako nešto nije u redu, najlakše je otići. Ali ljubav traži žrtvu.

Iako je Isusov govor tvrd i teško ga je bilo razumjeti, a kamoli izvršavati, ipak je Petar rekao: „Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života“ (Iv 6,68). To je pravi odgovor, to je istinska inteligencija, svjetlost istinita koja nas obasjava. Nije ovo mudrost ljudska koja traži malo kruha, nego je mudrost koja traži božanski život, vječni život. Možemo ići bilo gdje, možemo lutati svijetom, ali istina je samo jedna: „Ljudsko srce je nemirno dok se ne smiri u Bogu“ (Sv. Augustin).

Što nama znači Božja riječ?

Isus je učenicima i okupljenom narodu rekao: „Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život“ (Iv 6,63b). Ali što nama znači Božja riječ? Odgovor nam pruža sam Isus jer je on Riječ Božja koja je uzela tijelo da nas otkupi i spasi, koja se utjelovila da nam objavi ljubav Božju, koja se utjelovila – kako kaže apostol Petar u svojoj Drugoj poslanici – da bismo mi sudjelovali u božanskoj naravi (usp. 2 Pt 1,3-4).

Odgovor na naše pitanje možemo pronaći u biblijskim tekstovima. Evo nekoliko rečenica. „Uto naiđe oblak te ih prekrije, a iz oblaka dopre glas: 'Ovo je Sin moj – Ljubljeni! Njega slušajte'!“ (Mk 9,7). Isusova riječ je riječ Očeva. „Prema tome, što ja govorim, govorim onako kako je meni Otac govorio“ (Iv 12,50b). „Tko mene prezire i ne prima mojih riječi, imat će svoga suca. – Riječ koju sam vam navješćivao sudit će mu u posljednji dan“ (Iv 12,48). „Tko se postidi mene i moje riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u slavi Očevoj i svetih anđela“ (Lk 9,26). „Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći!“ (Mk 13,31). A Ivan još piše da onaj koga je Bog poslao, navješćuje riječ Božju. Otac ljubi Sina i sve je predao u njegove ruke (usp. Iv 3,34-35).

Živjeti od Božje riječi

A što je sam Isus rekao o riječi Božjoj? Sjetimo se najprije njegove izjave u pustinji kad ga đavao navodi da kamenje pretvori u kruh. Tada Isus izgovara poznate nam riječi: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Mt 4,4). Nadalje, imamo i onaj događaj kada dolaze Isusova majka i braća i žele ga vidjeti. Kada su mu to javili, on govori: „Majka moja i braća moja – to su oni koji slušaju riječ Božju i vrše je“ (Lk 8,21). Isus je sigurno nježno i odano volio svoju majku. To je bio čovjek koji je volio svakog čovjeka, pa i najgore grješnike. Kako onda ne bi volio svoju majku? U Kani Galilejskoj na njezinu molbu mijenja svoj plan i čini čudo, pretvara vodu u vino. Sličan je slučaj i onda kada mu jedna žena iz naroda uzvikuje: „Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!“ (Lk 11,27). A Isus joj odgovara: „Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!“ (Lk 11,28). Opet imamo sličan slučaj, da Isus blaženstvo svoje majke uspoređuje s onima koji riječ Božju slušaju i vrše. Dobro nam je poznat onaj događaj kad se svratio Marti i Mariji, i Marta se razletjela da ga što bolje ugosti, a Marija sjela kraj njegovih nogu da ga sluša. I kad se Marta na to tuži, Isus joj govori da je Marija izabrala bolji dio (usp. Lk 10,38-42). To nas malo podsjeća na ljude koji rade mnogo poslova i misle da nemaju vremena za molitvu i razgovor s Bogom. Ili, sjetimo se njegove priče o sijaču. U svom objašnjavanju priče govori da je sjeme riječ Božja koja donosi ili ne donosi ploda prema tlu na koji padne. Ako padne na plodno tlo, donosi rod, a plodno tlo to su oni koji riječ Božju slušaju u dobrom i iskrenom srcu, zbog čega će onda donijeti dobar plod (usp. Mt 13,4-9). I na kraju biblijski tekst koji za nas može biti vrlo važan. Kad je Isus govorio apostolima o svojoj muci, evanđelist piše: „Oni pak nisu razumjeli toga govora, a bojali se pitati ga o tome“ (Mk 9,32). To može nekada biti i naša situacija. Nešto ne razumijemo, a stidimo se, ili bojimo, nekoga pitati tko to možda bolje razumije.

Eto, to je Božja riječ i njezino značenje, to je priča i obećanje vječnoga života. Zato o Božjoj riječi razmišljamo jer je za nas zapravo važan samo vječni život. I danas, poput apostola, slušamo njegove riječi. Gospodin se i nama obraća i pita nas: „Želite li i vi otići?“ A svatko neka u tišini svoga srca odgovori, poput apostola Petra: „Gospodine, komu ćemo otići kad ti jedini imaš riječi života vječnoga!“

Molitva vjernika

Okupljeni u Kristovo ime s pouzdanjem se pomolimo nebeskom Ocu jer on će uslišiti naše dobre i plemenite želje.

1. Crkva Tvoja traži nove putove da navijesti evanđelje čovjeku našega vremena: daj da uvijek sluša Tvoga Sina i da razumije svaku njegovu riječ za naše spasenje, molimo Te.

2. Ti si čovjeka obdario razumom i slobodnom voljom: daj da svi ljudi postignu pravu slobodu misli, govora i djelovanja, molimo Te.

3. Toliki ljudi diljem svijeta i u našoj domovini trpe nepravde, progone, bolesti, oskudicu: daj da ne ostanemo ravnodušni prema njima, molimo Te.

4. Mnogi na Zemlji i danas trpe od vrućine ili zime, od suše ili poplave i drugih vremenskih nepogoda: Ublaži im, Gospodine, teškoće i obraduj ih darom lijepog, ugodnog vremena, molimo Te.

5. Mi se često sastajemo na sv. misama: Daj da s pažnjom i ljubavlju prihvatimo Kristovu riječ i u djelo je provedemo, molimo Te.

Dobri Oče, spomeni se svoje dobrote i milosrđa, oprosti slugama svojim njihove propuste i usliši dobrostivo naše molbe. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen!