(Pnz 18,15-20; 1 Kor 7,32-35; Mk 1,21-28)

IV. NEDJELJA KROZ GODINU B

Ima li danas opsjednutih?


Psalam 95 koji je danas sastavni dio naše liturgije poziva nas da ne budemo „srca tvrda nego da glas Gospodnji poslušamo“. Što znači imati tvrdo srce?

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Marko Zubak

 

Uvod u pokajnički čin

Nerijetko čujemo ili kažemo za nekoga da je opsjednut nekom vrstom glazbe, filmovima, hranom, novcem ili nekim drugim užitcima. Je li to samo sklonost na grijeh ili je to početak opsjednuća, život po tijelu koji vodi u smrt? Znamo da je Sin Božji došao pobožanstveniti nas. I sve što je Bog učinio od stvaranja i utjelovljenja do otkupiteljskog djela spasenja, sve je to učinio za nas: „radi nas i radi našega spasenja“. Imaju li vjernici danas odgovor na sva zla koja se događaju oko nas? Blažene uspomene kardinal Franjo Kuharić jedanput je rekao: „Povijest naša ljudska i zemaljska može katkada biti teška, puna straha, neizvjesnosti i bola, ali u tu i takvu povijest sišao je Bog da u nju uputi svjetlo svoje istine, dobrote i ljubavi.“

„Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće podignut će Gospodin Bog tvoj: Njega slušajte“, reći će nam u današnjem prvom čitanju! Riječ je o Mojsiju, ali i o svakomu od nas tko Boga prima u svoje srce. Možemo biti proroci jedni drugima, a možemo biti i poroci, na štetu sebi i drugima. Vodi li Bog još uvijek našu povijest ili nam se čini kao da nas je na tren prepustio neprijatelju našeg spasenja? Možda smo i sami krivi. Ako jesmo gdje smo pogriješili i gdje je nestao onaj pobožanstvenjeni, otkupljeni čovjek? Čovjek koji je zadovoljan i zahvalan za ono što ima.

Za današnjeg čovjeka kažu da ne voli autoritete, pa ni proroke, ni učitelje, a „ako ih sluša, sluša ih samo zato što su svjedoci“, istaknuo je suvremeni teolog Rahner. Za to nam je potrebna poniznost i vjerodostojnost kakvom se Bog obukao silazeći među nas ljude. Ako nam je to promaknulo prošlog Božića, vratimo se k Betlehemu, iako bismo danas trebali biti blizu Horeba gdje je Mojsije primio Deset zapovijedi. Ugledajmo se u njega: kleknimo, zašutimo i osluhnimo ga, a onda će Bog progovoriti u nama i po nama.

Znamo da je u biblijskom smislu srce sjedište cjelokupne čovjekove osobnosti. „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-23).

Ako nam je srce zatrovano ili bolesno cijelo nam je tijelo slabo. Puno je bolesti srca i jednako toliko uzročnika bolesti tog najplemenitijeg ljudskog organa. Zašto je važno imati zdravo srce? Srce je i savjest! Duša je naša na neki način zarobljenik tijela. Ona ne može zasjati svom ljepotom u nama „ako nam je oko zlo“ ili ako nam je srce bolesno. Ne u tjelesnom nego u duhovnom smislu! Kako ćemo ozdraviti? DOĐITE, KLIČIMO GOSPODINU, UZVIKUJMO HRIDI SPASITELJU SVOME. Molitva je lijek. I Riječ je Božja lijek. Ako slušamo Božju riječ i mi postajemo božja ljekarna za druge.

ZLE SKLONOSTI PROTIVNE DUHU EVANĐELJA:
  • Francuska taština i zabadanje
  • Njemačka mutna praktičnost i silovitost
  • Englesko koristoljublje i plitkost trgovaca za razmišljanje
  • Slavenski zanosi bez dovoljne praktične izvedbe
  • Hrvatska nesloga s teškim praštanjem
  • Hebrejska tvrdovratost i sklonost zlatnom teletu
  • Grčka lažljivost i sklonost praznom apstrahiranju bez činjenica
  • Rimska okrutnost i sklonost da silom nametne vlast bez pravde

Brinemo li za Gospodnje?

Ako se Bog obukao u ljudsko obličje onda mu je sigurno čovjek najvrjednije bogatstvo. To je i Gospodin Isus često dokazivao poistovjećujući se s najpotrebnijima, bolesnima, gladnima, žednima, utamničenima... „Prihvati svaku prigodu da drugomu učiniš nešto dobra“, rekla je majka Franciska Lechner. „Ne možeš li mu pomoći u njegovoj nevolji ipak imaj za njegovu patnju ljubaznu utješnu ohrabrujuću riječ“. Brinući, dakle, jedni za druge, tj. vršeći svakodnevno svoje dužnosti, brinemo se za samoga Boga.

Oprez i razboritost kod opsjednuća

Kongregacija za bogoštovlje i sakramente u najnovijem je obredniku o egzorcizmu propisala pravila kojih se valja strogo držati glede opsjednuća. Najprije se traži opreznost i razboritost glede razlikovanja nekih psihičkih bolesti i opsjednuća. Također se mora razlikovati opsjednuće od napastovanja, vračanja ili uroka i prokletstva bližnjih. (Više u knjizi Ratko Perić, Isus silan na djelu, Mostar 2013. str. 29-32).

U najstarijem evanđeoskom odlomku, po Marku, Isusa nalazimo u Kafarnaumu. Subota je. Isus kao pravi vjernik već je u sinagogi. Tumači Riječ Očevu. Pomno ga slušaju jer im je novo lice, ali ne samo zbog toga. „Niitko nikada nije tako govorio...“ Isus ne razvodnjava kao oni koji govore naučeno. On se očituje jer je sama Riječ Očeva. On se daje slušati, daje se čitati i čuti, daje se blagovati. On je Mir naš, Radost, Ljubav. Govori s vlašću. On ima mandat od Oca. Nije lažni prorok, ni farizej, ni pismoznanac. On je istobitan s Ocem, odraz njegove ljepote, otisak bića njegova, sva istina Očeva. Oni koji su imali milost slušati ga iskreno i otvoreno mogli su se odmah preobraziti i kao da su htjeli uskliknuti: „To je ono što nam je nedostajalo!“ „To je ono što smo očekivali!“

Molitva Bl. kardinala Stepinca za zaštitu od zloga 

Ovu je molitvu, kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri Bl. Alojzije Stepinac i preporučivao drugima, posebno župnicima, poglavarima zajednica, obitelji. S blagoslovljenim križem u ruci i živom vjerom molio je:

+ U ime Boga Oca, U ime Boga Sina, U ime Boga Duha Svetoga, U ime Isusa Krista jedinoga Gospodara i Spasitelja našega, U ime preblažene Djevice Marije, njegove i naše majke: Zapovijedam ti, Sotono, i svaki oholi i bludni Duše, Duše srdžbe, mržnje i svake zle volje; Duše tjeskobe, straha, malodušnosti i očaja; Duše laži, prijevare, zavisti, ljubomore i svakog drugog zla, da odstupiš od mene (od ove kuće, zajednice, od moje župe, od moje biskupije, od moga naroda, od (ime) osobe, od cijeloga svijeta, i dadeš mjesto Duhu Svetome Utješitelju!

(te križajući se križem + na sve četiri strane):

Evo križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove, pobijedio je Lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja!

Isus čini najveće djelo milosrđa

„A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.“ Ono što je najljepše kod Isusa jest da nikada nije mimoišao čovjeka koji je bio u potrebi. Makar i ne znao sam bolesnik sve istine vjere, Isus bi u njemu malo po malo budio želju i spo(znanje) o njemu. Druge je barem pitao: „Želiš li ozdraviti“? Vjeruješ li da to mogu učiniti? Što hoćeš da ti učinim? Samo opsjednute nečistim Duhom ne pita nego zlodusima prijeti i istjeruje ih. On je zato došao da zloduhom zarobljene ljude oslobodi. I to prstom Božjim.

ISUS TE OSLOBAĐA

- Isus je više ljubio grješnike nego svoj život; vjeruj u njegovo prijateljstvo!

- Isus je rekao: „Istina će vas osloboditi“ – priznaj svoje potajne grijehe!

- Isus je došao radi grješnika – nemoj zatajiti!

- Isus traži izgubljene – dopusti da te nađe!

- Isus je svoju krv prolio za oproštenje grijeha – dopusti da te spasi!

- Ispovijed oslobađa otrova – povjeri se!

- Reci istinu – ona će te osloboditi!

Zazovi danas Ime Gospodnje i bit ćeš spašen!

Drugi vatikanski sabor govori o ropstvu đavlu (GS 22); o đavolskoj zasjedi (LG 48); o đavolskome carstvu (AG 9); a nadasve o Sinu Božjem Osloboditelju od vlasti sotone (SC 6; AG 3).

„Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?” (Lk 13, 16), reći će sam Gospodin nakon izlječenja u subotu. „Kakve li snažne nauke! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda i pokoravaju mu se“. Morali bismo se i mi danas kao vjernici i Isusovi sljedbenici upitati koliko je u nama živa Riječ Božja, tj. koliko joj se pokoravamo u svome životu. Koliko živimo po njoj i koliko druge nastojimo usmjeravati po njoj? IMAMO LI SVETO PISMO I ČITAMO LI GA, TJ. ŽIVIMO LI PO NJEMU?

ŽELIŠ LI I TI BITI PROROK?

„Prorok je u zajednici povjerenik Božji, koji Boga u svemu sluša. Ujedno je on čovjek, koji je izabran od Boga iz određene zajednice, kojoj će služiti kao opunomoćeni duhovni savjetnik, te im govoriti ono što mu Bog bude nadahnjivao. U pravom smislu će taj opunomoćenik biti Isus, a po njemu i svi koji povjeruju u nj i postanu sinovi i kćeri Božje”.

(A. Žlebečić, Per aspera ad astra, str. 220).