(Izl 16,2-4.12-15; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35)

OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

Kruh dolazi s neba i daje svijetu život


Prethodne, kao i sljedećih nekoliko nedjelja, pratili smo i pratit ćemo riječi evanđelista Ivana o Isusu koji za sebe kaže da je kruh i hrana koja nam je potrebna za život.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Piše: Mirko Šimić

Uvod u pokajnički čin

Oltar je mjesto na kojemu svake nedjelje i blagdana tražimo duhovnu hranu za svoj život. On nam tu hranu nudi te ju stavlja pred nas. Svjesni smo da bez hrane ne možemo živjeti, da bismo brzo okončali svoj ovozemaljski život koji volimo i želimo živjeti. Ipak, moliti za duhovnu hranu i voljeti duhovni život daleko je vrjednije od ovozemaljske potrebne hrane. Pronaći sklad u svojim tjelesnim potrebama i uvezati ih s duhovnom hranom nužna je ravnoteža na koju nas pozivaju i čitanja današnje nedjelje. Prihvatiti hranu kao Božji dar, ne zaboraviti da sve postoji njegovom milošću i biti spreman zahvaliti na svakom daru, smisao je koji čovjeku daje nadahnuće u njegovu traženju krajnje svrhe svoga postojanja. Kao što je Krist hrana koju je dao svakom čovjeku, tako je i svaki čovjek sposoban kadar s drugima podijeliti dobra koja su mu dana.

Evanđelist Ivan, čije je evanđelje nastalo pred kraj prvog stoljeća, duboko teološki pojašnjava i obrazlaže spasenje koje dolazi po Isusu Kristu. Govor o kruhu je stoga kod njega na poseban način jedinstven i teološki nabijen te traži kvalitetno „razlamanje“ tog istog kruha kako bi ga se bolje razumjelo. Lomeći taj kruh, trebamo biti oprezni da ne izgubimo niti jednu jedinu mrvicu jer je dragocjena.

Nepravedna raspodjela dobara

Pojam kruh jest sinonim za hranu i nama ljudima je toliko blizak da zapravo na njega i ne trebamo trošiti riječi. Ipak, istaknimo ono najvažnije kada govorimo o ovom nama vidljivom i opipljivom „materijalu“ koji nam je potreban za život. Prije svega, danas se smatra da kruh u velikim količinama konzumiraju uglavnom materijalno siromašniji narodi u koje spada i naš hrvatski narod. To bi značilo da veliki dio ljudi na ovom planetu bez kruha uopće ne bi mogao preživjeti. Sjetimo se ovdje kratko i problematike siromaštva koju obično vežemo uz afrički kontinent. Svakodnevno čujemo o milijunima pothranjene djece koja nisu u mogućnosti dobiti dovoljnu dnevnu količinu kruha koja bi im omogućila razvoj u zdravu osobu. O drugim namjernicama da i ne govorimo. S druge strane, odlika je materijalno bogatijih naroda da bace ogromne količine kruha jer ih ne mogu konzumirati zbog prevelikih zaliha. Jedan podatak kaže da, primjerice, glavni grad Austrije - Beč dnevno baci onoliko kruha koliko bi bilo dostatno za dnevne potrebe austrijskog grada Graza. Ovdje vidimo na jasan način nesrazmjer u proizvedenim i potrebnim količinama. Ili drugi primjer, koji je i nama i te kako blizak, su mjesta kao: restorani, menze i drugi objekti gdje se također bace ogromne količine kruha. Izgleda da smo zaboravili temeljni bonton, staviti na tanjur samo onu količinu koja nam je doista potrebna. Dodati uostalom uvijek možemo, odvaditi teško. Na temelju ovoga vidimo da ni sami nismo dorasli onomu što se zove pravedna raspodjela dobara, odnosno nismo sposobni međusobno velikodušno dijeliti materijalna dobra na način da budu dostatna svim ljudima.

Duhovna hrana

Imajući na umu ovih nekoliko iznesenih primjedbi o kruhu koji nam je potreban svaki dan, sjetimo se sada svoga duha koji također traži određenu kvalitetnu hranu kako bi mogao zdravo funkcionirati. Ne može nam biti svejedno čime hranimo svoj duh jer on je upravo odraz naše hrane, odnosno onoga čime ga obogaćujemo. Slično kao i kod hrane o kojoj ovisi naše tjelesno zdravlje, a koja bi trebala biti raznolika i bogata vitaminima potrebnim za život, i naš duh traži raznoliko i plemenito obogaćivanje kako bi naš život bio osmišljen i sadržajan te stvarao ideje koje vode ostvarenju preko oslobođenja od svih ovozemaljskih navezanosti na materijalno. Prije svega tu duhovnu hranu, taj dnevni kruh pronaći ćemo u biblijskim knjigama koje su nepresušni izvor vitamina potrebnih našem duhu.

Gospodin proviđa

Jedna od tih biblijskih knjiga koja nas hrani, a Izraelce je i doslovno nahranila, je i Knjiga Izlaska čije odlomke iz 16. poglavlja danas imamo za prvo čitanje. U ovoj je knjizi sadržana povijest rađanja i nastanka Izraelskog naroda. Današnji odlomak prikazuje zajednicu ljudi koja nešto mrmlja protiv Gospodina, svoga osloboditelja, a ovdje su nezadovoljnici glasni prije svega protiv Mojsija i Arona budući da im predbacuju da su ih izveli iz Egipta i doveli u pustinju u kojoj će skončati svoj život jer nemaju što jesti. Sjetit ćemo se da je Mojsije već prije imao poteškoća nagovoriti u ime Božje svoje sunarodnjake na odlazak u nepoznato. Prezentno nam je već i ono poslovično parafraziranje egipatskih lonaca iz kojih su jeli do mile volje mesa i kruha. Dakle, oni koje je Gospodin oslobodio ne žele biti slobodni, žele natrag u Egipat jer im u pustinji prijeti pomor od gladi. Naravno da Gospodin ne ostaje gluh na ovo mrmljanje, ispravnije rečeno na Mojsijeve molitve, nego im šalje meso u obliku prepelica i kruh u obliku pahuljica te ih hrani. Zahvaljujući povoljnu vjetru, jata jarebica su se zbog umora spuštala na pustinjsko tlo i bilo ih je lako hvatati, a i biljka tamariska je davala hranjive plodove bjelaste i jestive krušne smole koju su kuhali i pekli te su na taj način preživljavali. Iako je ovdje riječ o prirodnim pojavama, moramo uočiti da su one u trenutcima neizvjesnosti i strepnje za vlastiti život znak providonosne Božje brige za narod. Bog je taj koji ništa ne prepušta slučaju. Istina, možda bi očekivao vjerniji odgovor od naroda, međutim svjestan je da je narodu na prvom mjestu njegova tjelesna potreba.

Vrijeme pročišćenja

Na ovo je važno nadodati još jedan element koji je bitan kada čitamo ovaj odlomak o prolasku kroz pustinju i o životu u pustinju. Za narod je ovo vrijeme pročišćenja, sazrijevanja, brušenja vjere i pouzdanja u Boga. Nerijetko je bio sklon, čim bi se ukazale prve poteškoće, a jedna od njih je i ova današnja, tj. glad, žaliti za Egiptom, odnosno za ropstvom, ne vjerovati ni Mojsiju ni Aronu, a zaboraviti i Boga koji ih je oslobodio ropstva. Narod je bio sklon okrenuti se samom sebi i tražiti povjerenje u svojim moćima, iako su bili svjesni da sami ne mogu učiniti ništa. Ovo je slika i suvremenog čovjeka, pogotovo današnjeg, kada od Boga očekuje pomoć do određenog trenutka svoje autonomije koju onda više ne želi prepustiti nikome, nego smatra da je on gospodar i vladar svojih djela. Razočaranja koja uslijede iz ovakvih situacija često su pogubna za one koji misle da svojim tjelesnim snagama mogu ovladati ovim svijetom. Na tragu našeg današnjeg govora o kruhu trebamo spomenuti još jedan važan detalj, a koji ćemo uočiti ukoliko iščitamo cijeli odlomak koji ovdje nije donesen. Riječ je o tomu da je hrane bilo dovoljno za sve, s opaskom da nitko nije smio biti pohlepan, tj. zgrtati nekakve rezerve, pogotovo ne na štetu drugoga. Ukoliko bi takvo nešto i učinili, to bi im se pokvarilo i ne bi ga mogli koristiti. Opomena je ovo suvremenom gospodaru nad prirodnim resursima koji su mu dani na upravljanje. Ne zgrći na uštrb drugoga, ne osiromašuj drugoga da bi ti sam uživao u blagostanju, i ne pravi od sebe spasitelja jer ničim nisi zaslužio ono u čemu si drugoga zakinuo. Bog se brine za svoj narod preko zemlje koju nam je ostavio na korištenje, preko domovine u kojoj živimo i ubiremo plodove svoga rada. Svi mogu pronaći dovoljno kruha potrebnoga ukoliko poduzmu sve što je potrebno na društvenom planu da bi iskoristili Božji dar. Ne zaboravimo da je potrebno priznati i da sve dolazi od Boga, a ne od čovjeka, da taj isti Bog treba biti priznat, da ga trebamo i častiti i hvaliti, ali i zamoliti da bude suputnik u našem ovozemaljskom hodu.

Želimo uvijek trajnoga kruha

U izvještaju iz Ivanova evanđelja koje čitamo iz njegove šeste glave, uočavamo nekoliko detalja koji su svojevrsni poziv suvremenom vjerniku i njegovu životu. Mnoštvo traži Isusa i pronalazi ga u Kafarnaumu. Tražiti Isusa znači da nije baš uvijek jednostavno doći do njega, pronaći ga. Potrebno je usuditi se krenuti u potragu, tj. izići iz svojih uskotračnih pogleda i stavova te prihvatiti Isusove. Ne možemo Isusa prihvatiti samo radi propadljive hrane kojom nas hrani, a koja nam je istina nužna za život, nego radi hrane koja ostaje za život vječni. Naša očekivanja očito nisu na istoj valnoj duljini s Isusom. On je svjestan da ga ljudi traže zbog čudesnog umnažanja kruhova pa ih i poziva raditi za život vječni. Širok je spektar djela koja možemo činiti kako bismo baštinili vječni život. Puno je djela milosrđa koja su nam nadohvat ruke i preko kojih možemo pomoći čovjeku u potrebi, od socijalnih do duhovnih. Na upit mnoštva što je potrebno činiti kako bi baštinili taj život, Isus odgovara da trebaju vjerovati u njega te da je on kruh života od kojega nikada neće ogladnjeti. Hraniti se takvim kruhom, tj. preuzimati na sebe Isusovu osobnost, znači da više nećemo čeznuti za prolaznim i propadljivim dobrima, nego ćemo sve podrediti trajnim i vječnim vrijednostima.

Molitva vjernika

Uputimo svoje molitve Bogu moleći milost od Boga koji nam je dao kruh s neba od kojega vječno živimo:

  1. Bože, Ti činiš Kristovu Crkvu vidljivim znakom svoje nazočnosti u ovom svijetu. Pomozi joj svjedočiti da si Ti svjetlo i istina, molimo Te.
  2. Bože, ljudima je često dostatna prividna ovozemaljska prolazna sreća, kratkotrajni uspjeh i lažna sigurnost. Podari nam nužni mir u naša srca, molimo Te.
  3. Bože, mnogi pronalaze svoju sreću i u raznim ovisnostima kojih se ne žele osloboditi. Oslobodi nas svakog ropstva i podari nam istinsku slobodu, molimo Te.
  4. Bože, često žeđamo za istinskim kruhom, istinskom hranom koja je nepropadljiva i neprolazna. Daj nam snage povjerovati da si nam Ti sve ovo darovao, molimo Te.
  5. Bože, naši pokojni su se hranili kruhom kojeg si Ti podario. Oprosti im grijehe i primi ih u vječno zajedništvo s Tobom, molimo Te.

Svemogući Bože, Ti si nam poslao svoga sina Isusa kao kruh koji s neba silazi i daruje se za život svijeta. Usliši naše izrečene molitve i daruj nam kruha života koji će nas učiniti radosnim navjestiteljima Tvoga kraljevstva, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.