(2 Kor 4,42-44; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15)

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

Znak jedinstva u ljubavi


Da u Crkvi postoje svađe i različita mišljenja bez ljubavi, to je tako staro kao i sama Crkva. Znamo da je već Isus morao smirivati svoje učenike kad su se počeli prepirati tko je najveći među njima (usp. Mt 20,20-28; Mk 10,35-48).

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Nikica Vujica

Uvod u pokajnički čin

Sveta misa (euharistija) središte je kršćanskog života i samo po njoj kršćanska zajednica koja je skup djece jednoga Oca, braće i sestara u Kristu, u zajedništvu Duha, može rasti i dozrijevati u vjeri, nadi i ljubavi. Došli smo na svetu misu biti zajedno s Kristom, a sveta misa mijenja čovjeka nabolje jer onaj koji je po euharistiji sjedinjen s Isusom, sjedinjen je i sa svom braćom i sestrama. To zajedništvo ne bi smjelo ostati samo obilježje misnog slavlja, već i svakodnevnog života, u međusobnom prihvaćanju, potpori, različitim oblicima pomoći, promicanju i izgradnji mira, praštanju, solidarnosti i nadasve u ljubavi. Molimo svemogućeg Boga da budemo dostojni slaviti sv. misu.

Znamo i za raspravu u Antiohiji između Petra, prvaka apostola, i Pavla (usp. Gal 2,11-21), a imamo saznanja iz Pavlovih pisama za strančarenja u prvim kršćanskim zajednicama. Uzroci svega toga nalaze se u ljudskoj slabosti, a budući da je i Crkva sastavljena od ljudi, nikakvo čudo da i u njoj ima tih slabosti.

Svađe i strančarenja u Crkvi samo škode. Sveti Pavao piše Timoteju: „Ako tko uči drugu nauku i ne pristaje uz spasonosne riječi Gospodina našega Isusa Krista i uz nauku koja je u skladu s pravim štovanjem, taj je naduta neznalica; boluje od zapitkivanja i ispraznog prepiranja. Od toga nastaju: zavist, svađa, psovke, zla sumnjičenja, trvenja ljudi pokvarena uma i lišenih istine, koji vjeru smatraju izvorom dobitka“ (Tim 6,3-5). Nekako nam je sasvim razumljivo da čovjek koji je pun predrasuda, a brine se samo za vlastite interese, kao da oslijepi i nije sposoban vidjeti pravu istinu.

Isusovi prioriteti

Isus je znao za te ljudske slabosti, zato preporučuje svom učeniku da čak i onda kad je nevin, da se pomiri sa svojim bratom koji ima nešto protiv njega ako želi da njegova molitva bude primljena od Boga. „Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!“ (Mt 5,23-24). Dakle, mir i pomirenje imaju prioritet pred kultnom službom. Iz toga možemo zaključiti da je Isusu bilo jako stalo do jedinstva i do mirnog zajedničkog života vjernika. Uostalom, znamo da je on za to jedinstvo vruće molio Oca na zadnjoj večeri (usp. Iv 17,1-26). Isus je smatrao da je međusobna ljubav i jedinstvo kršćana pretpostavka da ljudi vjeruju u njegovo poslanje. Jer, ako u Crkvi ima svađa, neće ljudi lako povjerovati da je sam temelj kršćanstva ljubav i milosrđe. Duh nemira je duh zla. Zato Isus kaže svojim učenicima: „Ako budete imali ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici“ (Iv 13,35).

Isus želi jedinstvo u ljubavi, ali to jedinstvo ne znači uniformiranost na svim razinama ljudskog života, nego ono jedinstvo koje postoji između Oca, i Sina, i Duha Svetoga, u Presvetom Trojstvu. U tom jedinstvu sačuvane su posebne sposobnosti i odgovornosti, ali ne i ljudska samovolja i egoizam. To jedinstvo u Crkvi među vjernicima djelo je i milost Duha Svetoga. On je snaga savršene ljubavi koja je nužna za ostvarenje toga cilja koji izgleda nemoguć. Zato Pavao u Poslanici Rimljanima moli: „A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga“ (Rim 15,13). Prisutnost Duha Svetoga u životu zajednice izvor je jedinstva i međusobne ljubavi među kršćanima. Ta nas prisutnost štiti od zavisti, ljubomore i svađe. Sve ono što kršćanin jest i što ima, dar je Duha Svetoga.

Različiti darovi

Apostol u svojoj Poslanici Korinćanima opširno piše o različitim darovima Duha Svetoga. Korint je bio primjer jedne zavedene kršćanske zajednice. Jedni su Apolonovi, a drugi Pavlovi. Rastrganost je bila tolika da je prijetila opasnost opstanka. Pavao pokušava spasiti zajednicu pa im piše: „Različiti su dari, a isti Duh;   i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;   drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće“ (1 Kor 12,4-11). Jednom kršćaninu nisu, dakle, dani svi darovi, pa prema tome nijedan kršćanin ne zna sve, nije kompetentan za sve, niti je odgovoran za sve. Svaki, dakle, ima nešto, pa zato nikoga ne treba prezirati. Ali ne treba nikome niti zavidjeti ili biti ljubomoran. Svaka služba sa svojom posebnom karizmom potrebna je cjelini. Svi smo mi po krštenju jedno tijelo, svaki ud ima svoj zadatak i nitko nikoga ne treba podcjenjivati. Čak je i onaj najmanji član potreban za funkcioniranje cjeline, i u njemu je na djelu Duh Sveti.

Jedinstvo u mnogostrukosti moguće je samo zbog jedinstva Duha. Jedinstvo i mir koji moraju vladati među kršćanima ne smije biti neko lažno jedinstvo i lažni mir u kojem neki šute samo radi svoga mira i prave lažne kompromise koji nisu istinsko jedinstvo i mir. Jedinstvo u Duhu Svetom nije mirna sredina ili osrednjost, nego je mir koga svijet ne može dati. To je ono što Pavao veli: „Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi; jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje“ (Ef 4,4-6). Svi kršćani imaju jednog zajedničkog Oca koji im je darovao život. Imaju jednog učitelja i otkupitelja. Imaju jedno krštenje po kojem postaju dionici otkupljenja. Imaju istu vjeru u Kristov misterij. Imaju istu nadu u vječni život. Imaju istog Duha koji ostvaruje njihovo spasenje.

Euharistija je znak jedinstva u ljubavi

Tajna Isusova srca bila je dati ljudima kruh života. On je znao da će ljudi tu tajnu njegova srca teško shvatiti, zato ih je polako pripravljao za objavu te tajne. Da bi ju objavio, Isus ih je pripravljao da mu vjeruju, u prvom redu čudesima. Tako je jednom na čudesan način umnožio kruh; zatim je došao po vodi u čamac svojih učenika, a sutradan održao u sinagogi, u Kafarnaumu, svoj govor o nebeskom kruhu (usp. Iv 6,1-65). U njemu govori okupljenom narodu: „Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijek” (Iv 6,53-58). Svu težinu Isusovih riječi o jelu njegova tijela i o pilu njegove krvi shvatili su apostoli tek na Posljednjoj večeri kada je Isus ustanovio euharistiju, a napose po silasku Duha Svetoga.

Isus je ustanovio euharistiju snagom svoga duha, a to je duh ljubavi. Sve koji u njoj sudjeluju Duh Sveti, ne samo povezuje s Isusom, nego i međusobno u zajednici vjere, molitve, žrtve i ljubavi. Euharistija je znak jedinstva u ljubavi. Jedan stol i jedan kruh moraju ujediniti vjernike u ljubavi. Isus je želio da njegovi učenici budu jedno, pa je tome trebala pridonijeti i ustanova euharistije. Ne može biti većeg jedinstva među kršćanima nego kad oni jednim glasom slave euharistiju, kad pjevaju i mole.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu koji je sāmo milosrđe i naša vječna nada.

  1. Daj, Gospodine, da nam Božji zakon bude iznad svega zemaljskoga, molimo Te.
  2. Daj, Gospodine, da budemo svi jedna obitelj u kojoj vlada ljubav, zajedništvo i razumijevanje, molimo Te.
  3. Daj, Gospodine, da s ljubavlju vršimo Tvoje zapovijedi i tako živimo u prijateljstvu s Tobom, molimo Te.
  4. Daj nam, Gospodine, snagu da u našim obiteljima i zajednicama iskorijenimo isprazno prepiranje, zavist, svađu, psovku, zlo sumnjičenje i svaku mržnju, molimo Te.
  5. Daj, Gospodine, da naši pokojnici budu dionici Tvoje gozbe ljubavi u nebu, molimo Te.

Usliši naše molitve, Gospodine Bože, i prati naše korake da ne zalutamo i da se ne izgubimo na putovanju u nebo. Po Kristu Gospodinu našem.