(Izl 20,1-17 ili 20,1-3.7-8.12-17; 1 Kor 22-25; Iv 2,13-25)

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA B

Božjim zapovijedima se ne može trgovati


Kršćanska tradicija dala je zbirci Deset zapovijedi ime Dekalog (deset riječi). Te su zapovijedi temeljem Sinajskog saveza, a nazivamo ih još Deset riječi života.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: fra Nikica Vujica

Uvod u pokajnički čin

Već je Treća nedjelja korizme. Danas nas Bog poziva da prihvatimo njegove zapovijedi, da budemo poslušni i da od svojeg tijela i duše učinimo Božji hram. Danas pažljivi budimo i k srcu uzmimo Božje zapovijedi jer ćemo po njima naći mir, mudrost, slobodu, smisao i život. Priznajmo grijehe, oholost, mržnju, škrtost, besramnost, nevjeru, srdžbu, svađu, laž, ogovaranje i klevetanje. U tišini i sabranosti, u slobodi i poslušnosti Božjoj volji, recimo sve Bogu.

Dekalog se nalazi u dvjema varijantama u Starom zavjetu (Izl 20,1-17; Pnz 5,6-21), ali njegovi dijelovi postoje i u drugim oblicima na drugim mjestima (Lev 19). Dekalog je izraz Božje volje. Zbog toga čovjek treba biti poslušan Bogu, podvrgnuti se volji „Božjoj“ koja želi čovjekovu slobodu i spasenje. Zapovijedi Božje počivaju na osnovnoj normi moralnosti: dobro se uvijek mora činiti, a zlo se uvijek mora izbjegavati! Taj zakon napisan je, ne samo na kamenim pločama, nego i u ljudskom srcu, u ljudskoj savjesti preko koje Bog govori čovjeku i vodi ga putem pravednosti, slobode i spasenja.

Poslušnost Bogu i njegovim zapovijedima zapravo je izraz čovjekove ljubavi prema Bogu. O tome govori jedan od najljepših tekstova u Starom zavjetu: „Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. (…)“ (Pnz 6,4-9). Pa ipak, čovjek biva neposlušan Bogu, udaljuje se od Božje volje. Razvio je svoju logiku razmišljanja u kojoj zaboravlja Božju volju, zaboravlja i u sebi zatomljuje ljubav prema Bogu. „Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske“ (Mt 15,7-9; Usp. Iz 29,13; Ps 78,36). U ovaj kontekst možemo uklopiti događaj o izgonu trgovaca iz Hrama.

Izgon trgovaca iz Hrama

Kad je Isus došao u Hram, zatekao je u njemu ono što je oduvijek bilo, pobožnost i trgovinu. U predvorju Hrama gurale su se mase između stolova trgovaca. Tu su bili oni koji su mijenjali novac jer su mnogi dolazili iz dalekih zemalja kao hodočasnici ili kao obični posjetitelji. Ovdje su mogli kupiti i životinje za prinošenje žrtve. Tu se nalazilo i ono što je bilo potrebno za prinošenje žrtve: sol, brašno, vino, ulje. Tu se trgovalo, cjenkalo i sve je to stvaralo veliku galamu. Gledano očima običnog čovjeka, ovi poslovni ljudi u Hramu nisu bili loš svijet. Možda su imali malo više smisla za poslovnost i zaradu, ali zapravo bili su na službu ljudima. I to ne na službu u nekim običnim poslovima, nego u „svetim poslovima“. Naime, kad bi se čovjek, posebno koji je došao iz dalekih krajeva, uputio u Hram da žrtvuje, nije mu baš bilo zgodno da pred sobom goni životinju određenu za žrtvovanje. Srećom, u Hramu je bio susretljiv trgovac koji bi mu rado, pa možda umjereno po većoj cijeni, prodao dobra ovna, ili za siromašnije par golubova. Nadalje, ako bi čovjek htio nešto darovati za Hram, našao bi se u neprilici: u hramsku se riznicu nisu smjeli ubacivati „poganski“, nego samo „hramski“ novci. Srećom, u Hramu su bili i mjenjači novca. I sve je bilo u interesu Hrama i bogoslužja.

Međutim, Isus nije tako mislio. Ne samo da nije tako mislio, nego je svoj drukčiji stav i pokazao. Načinio je bič od užeta, mjenjačima je isprevrtao stolove i sve ih istjerao van zajedno s ovcama i volovima.

Različita tumačenja Isusova prosvjeda

Isusov prosvjed koji je pokazao izgonom trgovaca iz Hrama kao da nas zbunjuje jer je on stalno bio protiv uporabe sile, a ovdje se čini kao da ju je sam uporabio. Stoga nije čudo da su se u interpretacijama Isusova prosvjeda pojavila mnoga tumačenja koja graniče s fantazijom.

Prvo tumačenje veli da ovaj događaj uopće nije povijesno izvješće, da se takvo nešto uopće nije ni moglo dogoditi. Drugo tumačenje veli da je izgon iz Hrama trebao biti signal za opći mesijanski ustanak. Isus je, prema ovom tumačenju, htio narod osloboditi od rimskog okupatora te sam preuzeti vlast. Treće tumačenje govori opet da je Isus u trgovcima vidio budući kapitalizam koji će biti najveći neprijatelj njegove Crkve, i izgonom je htio pokazati da se protiv tog neprijatelja treba boriti. Tako se i Crkva smije boriti protiv svojih neprijatelja, smije se ponekad suprotstaviti svojim neprijateljima (društvu ili pojedincu) oštrim mjerama, pa čak i silom. Ipak je najveća fantazija sljedeća: Isus nije ni u kome vidio svoga neprijatelja. On je propovijedao da je Bog za svakoga i da nikoga ne isključuje iz svojega kraljevstva, osim tko se sam želi isključiti. Pred Bogom nema ni nacionalnih, ni rasnih, ni društvenih razlika. Svi su ljudi braća i sestre jednog nebeskog Oca. Ali, ljudi se nisu obradovali tom njegovom propovijedanju. Nisu mogli zamisliti da nemaju neprijatelja. Što koristi biti pravedan i pobožan ako će i carinici i grješnici, umjesto da budu odbačeni, ući u kraljevstvo nebesko? Ljudi su htjeli zadržati svoj red razmišljanja, svoju logiku. Htjeli su jasne granice između dolje i gore, između bogataša i siromaha, zdrava i bolesna, dobrog i zlog. Konačno, moralo je biti takvih na koje se moglo prstom uprijeti i kazati da su dobri, ali i takvih koje je u ime Boga trebalo prezirati, pa čak tući i ubijati. Ova fantazija nastavlja i veli da je Isus malo-pomalo ipak kao shvatio da je njegova nauka bila naivna i daleko od stvarnosti, te da je tek pri kraju svojega života shvatio da prema neprijatelju nema smilovanja, da se protiv njega treba boriti istim ili još boljim oružjem. Ističe se žaljenje da je Isus to kasno shvatio jer je mogao, eto, spasiti svoj život.

Kuća moja je kuća molitve

Izgon ili čišćenje Hrama bio je čin koji je smio učiniti svaki pobožni Židov jer je u Bibliji pisano: „I reče im: 'Stoji pisano: Kuća moja neka se zove kuća molitve! A vi načiniste od nje špilju razbojničku'“ (Mt 21,13; usp. Iz 56, 7 i Jr 7,11). Isus je upravo to htio pokazati, da u Hramu, koji je kuća Božja, nema mjesta za svjetske poslove. Isus svojim bičem nije ozlijedio nikoga, a vjerojatno nije napravio ni neku značajniju štetu jer je vjerojatno da su kasnije trgovci pokupili svoje stvari. Narod je njegov čin odobrio, što se vidi i po tome da se nitko tada Isusu nije usprotivio. Praviti od toga događaja neku senzaciju i fantazirati, sasvim je neprimjereno. To je bio samo simboličan čin koji je trebao pokazati ono što je Isus rekao: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje!“ (Mt 22,21b).

Čovjek-vjernik mora živjeti u stalnoj misli na Božju prisutnost, ne samo u Hramu, nego i u životu, pa tu nije mjesto trgovini i mešetarenju. Božjim se zapovijedima ne može trgovati. Možda bi i u ovo naše vrijeme bilo potrebno da Isus istjera mešetare iz zajednice vjernika: one koji se pozivaju na njegovo ime i u ime neke njegove poruke i zajednice, krše Božje zapovijedi i Božju volju. Oni zapravo provode svoju volju koja želi pokoriti, oduzeti čovjeku slobodu i dostojanstvo. Prva zapovijed u Dekalogu glasi: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene“ (Izl 20,2-3). Ima i danas puno kandidata koji žele zauzeti ovo mjesto Boga. Ne dopustimo da se naše ime nađe na popisu kandidata! Ako želimo da naša savjest bude čista, u ovo korizmeno vrijeme, osudimo i okajmo svoje grijehe, budimo poslušni volji Božjoj! Samo onda ako hram svoje savjesti i duše očistimo od mešetarenja i trgovine s Božjim zapovijedima, postoji nada da nas Isus neće istjerati iz vječne kuće Božje.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, Ocu svemogućemu, za Crkvu i za sve ljude da živimo u miru i slozi te u Kristu nađemo put spasenja.

1. Da Tvoja Crkva, Tijelo Kristovo, bude uvijek živi hram molitve i hvale, molimo Te.

2. Da ponovnim sjedinjenjem svih kršćana Krist očitije zasja u svojoj Crkvi te bude djelotvorni poziv svim narodima na spasenje, molimo Te.

3. Da svi ljudi koji trpe nepravde, bolesti i oskudicu osjete ljubav i brigu svojih bližnjih, molimo Te.

4. Da mi kršćani poštujemo svoje tijelo kao hram Božji i čuvamo ga u svetosti za uskrsnuće s Kristom, molimo Te.

5. Da svoju ljudsku ograničenost, svoja trpljenja i smrt sjedinimo s poniženjem Kristovim u nadi vječne slave, molimo Te.

Zaključak: Primi, Gospodine, molitve što odzvanjaju u živom hramu Tvoje Crkve: udijeli joj da ovdje nasljeduje Krista u njegovu poniženju te u vječnosti bude proslavljena kao hram Tvoje slave. Po Kristu, Gospodinu našem.