8. studenog

Bl. Marija Krucifiksa Satellico, redovnica


Bl. Marija Krucifiksa koja je znala dobro svirati i pjevati, bila je u samostan primljena već s 13 godina.

Blažena Marija Krucifiksa (Crocifissa) Satellico rođena je 9. siječnja 1706. u Veneciji. Roditelji su joj bili otac Pietro i majka Lucia, rođ. Mander. Krštena je imenom Elizabeta Marija Satellico. Živjela je s obitelji u kući mamina brata koji je bio svećenik. Od njega je Elizabeta primila vjersko, a i kulturno obrazovanje. Imala je divan glas, bila je iznimno glazbeno nadarena, a od svojega ujaka naučila je i svirati čembalo. Već od ranog djetinjstva željela se potpuno posvetiti Bogu kao redovnica, i to kao klarisa - kapucinka jer je bila uvjerena da je dobila Božji znak odozgor.

Naime, jedna mlada Venecijanka bila je kao profesorica glazbenog ušla u samostan sestara klarisa u Ostra Vetereu (Montenovo), biskupija Senegallija, talijanska provincija Ancona, ali je zbog bolesti morala napustiti samostan i vratiti se u Veneciju. Tako je Elizabeta bila uvjerena da treba kao zamjena biti za ovu sestru u samostanu budući da je već jako dobro znala pjevati, a i svirati. Iako je tada imala 13 godina i osam mjeseci, bila je primljena u samostan. No, tadašnji mjesni biskup Pico della Mirandola iz Senegallije nije joj dopustio redovničko oblačenje budući da je bila premlada. Tek pet godina kasnije dolaskom novog biskupa Bartolomeja Castellija 13. svibnja 1725. odobren joj je službeni ulazak u red. Kao redovničko ime dobila je Marija Krucifiksa (Crocifissa), Marija od Raspetoga. Godine 1726. položila je prve redovničke zavjete. Težila je k savršenosti i svetosti te je tako svim sestrama postala uzor. Njezin životni moto bio je: „Ako vjetar oholosti puše, koji sa sobom nosi moje zasluge, moram sama sebi priznati da sam zapravo ništa i da sam ništavilo. I tko me je iz ničega podigao i stvorio, nego samo ruka Svevišnjega.“

Njezin duhovni vođa bio je prvo franjevac konventualac Angelo Antonio Sandreani, a kasnije talijanski isusovac Giovanni Battista Scaramelli (1687. - 1752.). Budući da je u samostanu željela savršeno i sveto živjeti, činila je mnoge pokore, trpjela je od tjelesnih bolova, često ju je napadao i sotona, pa je tako bila i psihički i fizički iscrpljena. No, sve je to duhovno čišćenje prebrodila zahvaljujući velikoj Božjoj milosti, a tako i zahvaljujući svojim duhovnim vođama. Bila je mističarka i talentirana glazbenica. Kao mlada sestra izabrana je za poglavaricu samostana. Preminula je kao vikarica samostana 8. studenog 1745. u 39. godini života u Ostra Vetereu. Pokopana je u crkvi Svete Lucije. Tri godine nakon njezine smrti njezin ispovjednik Giovanni Battista Scaramelli u Veneciji je izdao knjigu Pravila za raspoznavanje duhova, te prvi životopis Marije Krucifikse.

Proces za njezinu beatifikaciju započeo je vrlo brzo, već 1752. te je bio obustavljen. Ponovno je pokrenut tek 1914. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 10. listopada 1993. Njezin liturgijski spomendan je 8. studenog.

Francisko Pavljuk/KT