Fra Serafin (1893.-1947.) je Hrvat iz Janjeva, član Albanske franjevačke provincije, a don Anton (1921.-1948.) rodom iz župe Letnica, svećenik Skadarske nadbiskupije.

Proganjali ga i Srbi i albanski komunisti

Bl. Serafin Glasnović Kodić, krsnim imenom Ivan, rođen je u Janjevu, na Kosovu, 25. travnja 1893. u hrvatskoj obitelji Gašpara i Antonije Kodić. Osjetivši kako ga Bog zove da ga izbližega slijedi, sa 16 je godina obukao redovnički habit u Redu manje braće u franjevačkom sjemeništu u Skadru gdje je dobio ime fra Serafin. Nakon dvogodišnjega studija filozofije u skadarskoj franjevačkoj bogosloviji, teologiju je pohađao u austrijskom Grazu. Tu ga je zatekla vijest o mučeničkoj smrti 7. ožujka 1913. njegova starijeg kolege i zemljaka fra Alojzija Palića, kojega će papa Franjo 16. studenoga 2024. proglasiti blaženim. Doživotne redovničke zavjete položio je 28. travnja 1915. te 30. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika.

U svome životnom relativno kratkom životnom vijeku, ali duhovno i pastoralno snažnom i ispunjenom, fra Serafin je obavljao službe definitora, ekonoma, profesora i župnika. Moglo bi se reći da je živio u najturbulentnijim godinama novije povijesti – kako svjetske (Prvi i Drugi svjetski rat), tako i lokalne (Kraljevina SHS, prva i druga Jugoslavija).

Nakon Prvog svjetskog rata ostao je u Albaniji i nije dolazio u Janjevo. Kraljevina SHS bila je poznata po nemilosrdnom progonu Albanaca, a na osobit način katoličkih intelektualaca i svećenika koji su bili nositelji pismenosti i kulture albanskog naroda i kosovskih Hrvata.

Nakon trogodišnje službe katehete u Skadru i jednogodišnje u Rubiku, imenovan je župnikom u Zjumu kod Prizrena da bi se ubrzo vratio u Albaniju. Otišavši zamijeniti župnika u župi Raja-Marturi, na granici s Kosovom – koju su u Prvom svjetskom ratu zauzeli Srbi – doživio je 1920. prvo uhićenje. Zajedno s drugim svećenicima ostao je u srpskom zatvoru više od godinu dana te je zatim protjeran i onemogućen mu je ulazak u Kraljevinu SHS.

Stoga je pastoralno djelovao na nekoliko albanskih župa: Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lezhë. U svojoj franjevačkoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Janjevo je posjetio nekoliko puta. Dolaskom na vlast albanskog komunističkog diktatora Envera Hoxhe, uslijedilo je razdoblje velikih progona Katoličke Crkve. Nakon proslave njegova imendana 12. listopada 1946. (Sv. Serafino da Montegranaro 1540.-1604., talijanski kapucinski franjevac, brat laik) – na kojemu su se okupili franjevci i svećenici, komunističke su ga vlasti uhitile i mučile. Lažno su ga optužili da je organizirao politički sastanak na kojem su osnovali Demokršćansku stranku koja bi radila ruženju režima Envera Hoxhe. Mučitelji su mu oštetili dušnik pa je od posljedica zlostavljanja preminuo 11. svibnja 1947. u Lezhëu, u franjevačkom samostanu, tada pretvorenom u bolnicu. Umro je mučeničkom smrću – iz mržnje prema vjeri u 54. godini života od kojih je 37 bio redovnik, a 32 svećenik.

Bolničarka Marie Ndoja, koja ga je njegovala pred smrt, pokopala ga je kriomice ispod masline u samostanskom vrtu. Nakon njezina svjedočanstva fra Serafinove su kosti pronađene tek poslije 47 godina – 16. rujna 1994.

Kasnije su njegovi zemni ostatci pokopani u franjevačkoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Lezhëu.

Postupak za njegovo proglašenje blaženim započeo je 10. studenog 2002. u Skadarskoj nadbiskupiji, a kauza se službeno završila 8. prosinca 2010. U taj proces bilo je uključeno 38 albanskih mučenika, među kojima je bio i don Anton Muzić.

Vjerni svjedok Isusa Krista

Don Anton je fra Serafinov nešto mlađi supatnik. Rođen je u obitelji Hrvata Dejka i Albanke Dilje 12. svibnja 1921. u selu Vrnavokolu (župa Letnica, općina Vitina, jugoistočno Kosovo), oko 60 km udaljenom od Prištine, a 30 km od Skopja.

U dobi od devet godina roditelji su ga doveli u Skadar gdje je pohađao talijansku školu i zavod Xaverianum, da bi 1938. otišao u Rim, u Kongregaciju za propagandu vjere, i studirao na Urbanumu. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu gdje je nastavio studij i postigao stupanj magistra.

Nakon povratka u Albaniju nadbiskup Gaspër Thaçi povjeravao mu je razne službe te je bio: rektor gradske crkve Sv. Nikole, katedralni kapelan, kancelar i ekonom nadbiskupije, a poslije tragične smrti nadbiskupa Thaçija, 27. travnja 1946., bio je tajnikom kapitularnoga vikara don Tome Lace.

Komunisti su ga uhitili 20. svibnja 1947. te je odveden u istražni zatvor gdje je, pod optužbom da je vatikanski špijun, bio mučen jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi.

Svojim je kolegama zatvorenicima rekao: „Ako jednog dana vidite članove moje obitelji, recite im da sam potpuno nevin i da umirem za svoju vjeru u Krista.“

Ne bi li mu slomili duh, od 1. listopada 1947. prisilili su ga da 15 dana, danonoćno, nepomično stoji pred zidom, a za to su ga vrijeme neprestano polijevali vodom. Promrzlog i nemoćnog ostavili su ga da spava na golom podu. Zbog takvih neljudskih uvjeta obolio je od tuberkuloze. Nakon što su mu slomili ruke i noge, vidjevši kako je na pragu smrti od zadobivenih rana, poslije suđenja, 14. siječnja 1948., pustili su ga iz zatvora. Od posljedica mučenja, 4. ožujka 1948. preminuo je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu Nadbiskupije u Skadru.

Jedan od preživjelih svećenika iz vremena komunističkog terora u Skadru, fra Zef Pllumi, u svojoj je knjizi Živi samo da ispričaš, opisao brojna mučenja svećenika dotičući se i nekoliko situacija iz života don Antona Muzića.

Njegova mučenička smrt odražava slične vrijednosti kao i fra Serafinova, s kojim je, među 38 albanskih mučenika, blaženim proglašen 5. studenog 2016. u Skadru.

Životi i smrti blaženih fra Serafina i don Antona predstavljaju simbol otpornosti katolika ovoga područja. Njihove priče su nadahnuće današnjim vjernicima podsjećajući ih na važnost vjere, solidarnosti i hrabrosti u suočavanju s izazovima. Katolička Crkva nastavlja raditi na očuvanju svoje tradicije i identiteta unatoč svim poteškoćama, a uspomene na ove blaženike ostaju ključne za duhovni život zajednice.

KT