4. lipnja
Čet, 04. Lipanj 2020. 08:30
Filippo Smaldone je rođen u Napulju 27. srpnja 1848., u vrijeme političkih, socijalnih i crkvenih previranja u Italiji. Unatoč okolnostima koje su ga okruživale, odlučio je postati svećenik.
Dok je još bio bogoslov pomagao je mnogim marginaliziranim i gluhonijemim ljudima, za koje u to vrijeme nije nitko skrbio. Njegova odluka da se bavi tom vrstom apostolata nije mu ostavila mnogo vremena za učenje te je s poteškoćama polagao ispite. Ipak je zaređen za svećenika 23. rujna 1871.
Vlč. Smaldone je svoje svećeničko djelovanje posvetio poučavanju drugih katekizmu, skrbi za bolesne u bolnicama i po kućama. Tijekom epidemije kuge i on je također zaražen, ali je čudesno izliječen zagovorom Gospe od Pompeja kojoj je ostao vjeran do kraja života.
Uz obaveze na župi započeo je s pionirskim radom poučavanja gluhonijemih. Ipak, mnoge prepreke na tom putu na kraju su ga obeshrabrile i on je u jednom trenutku odlučio promijeniti cilj svog pastoralnog djelovanja te se posvetiti misijama u stranim zemljama. No, njegov duhovnik ga je uvjerio da je njegova istinska misija i zadaća u Napulju među ljudima koji su ga najviše trebali. Stoga se on bez zadrške potpuno predao toj vrsti apostolata. Naoružan velikim iskustvom, koje je skupljao tijekom godina, vlč. Smaldone je 25. ožujka 1885. otišao u Lecce [Leče], gdje je s vlč. Lorenzom Apicellom i skupinom časnih sestara osnovao Institut za gluhonijeme. Time je udario temelje i za osnivanje Kongregacije Salezijanskih sestara od Presvetog Srca.
Nakon osnivanja Instituta, koji je uskoro postao matična kuća osnovane Kongregacije, 1897. vlč. Smaldone otvara institute i u Rimu te Bariju. Uskoro se posvetio radu sa slijepom djecom, siročadi i napuštenima, koje je dovodio u Institute.
Vlč. Smaldone također je pastoralno služio kao profesor i duhovnik svećenicima, sjemeništarcima, bogoslovima i različitim religijskim zajednicama. Osnovao je Euharistijsku ligu svećenika klanjatelja i žena klanjateljica te postao superior Kongregacije misionara sv. Franje Saleškog.
Preminuo je od dijabetičkog sindroma sa srčanim komplikacijama 4. lipnja 1923. Blaženim ga je 12. svibnja 1996. proglasio papa Sv. Ivan Pavao II., a svetim 2006. papa Benedikt XVI.
J.P., KT