13. travnja

Sv. Hermenegild, mučenik

Živio je od 550. do 585.


Hermenegildov je otac bio Leovigild, moćni zapadnogotski vladar i arijanac, koji je pobijedio protivnike i postao kraljem Španjolske. Međutim, svoga sina prijestolonasljednika oženio je s franačkom princezom Ingundis, koja je bila katolkinja što je izazvalo tenzije.

Vizigoti, to jest, zapadni Goti, bili su arijanci, nijekatelji Kristova božanstva. Leovigildova druga žena Goeswintha htjela je pošto-poto svoju snahu pridobiti za arijanstvo. Ona se od toga odlučno branila, a na njezinu je stranu i obranu ustao i suprug Hermenegildo. Da izbjegne trzavice na kraljevskom dvoru i u obitelji kralj Leovigild je predao sinu namjesništvo nad jednim djelom kraljevstva sa sjedištem u Sevilli.

To je za kraljicu Ingundis bilo spasonosno jer je u tom mjestu u biskupu Leandru našla moćnog zaštitnika, savjetnika i prijatelja. Biskup je izvršio snažan utjecaj i na Hermenegilda, pa je i on prihvatio pravovjerno kršćanstvo.

Hermenegildo je u silnoj revnosti htio čitavu Španjolsku učini katoličkom te iz nje iskorijeniti arijanstvo. Taj je mogući vjerski rascjep u kraljevstvu uvidio njegov otac te mu to nije oprostio. Oduzeo mu je sva prava, imovinu i stavio ga u tamnicu.

Osuđen na smrt tamnovanjem Hermenegildo je izdržao još jednu kušnju. Otac mu je poslao s pričešću arijanskoga biskupa. Uznik je shvatio klopku te odbio što je i zapečatilo njegovu sudbinu. Na Veliku subotu 13. travnja 585. odrubljena mu je glava.

Papa Urban VIII. 1636. proširio je svečev blagdan na čitavu Crkvu, dakle i izvan granica Španjolske.

Ime mu je vizigotskoga porijekla i znaci: darovan od Irmina (nadimak boga Odina).

Ž.I., KT