Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

S odmakom od godinu dana te analizom njegova upravljanja Katoličkom Crkvom, mogu se uočiti smjernice njegova djelovanja u budućnosti. Samim izborom za Papu postao je prvi Amerikanac na čelu Katoličke Crkve, a u prvim svojim javnim istupima progovorio je o izazovu umjetne inteligencije kao društvenoj problematici koja uz svu pomoć i olakšanje svakodnevice, ukoliko se ne bude koristila na temelju moralnih načela, može prouzrokovati nesagledive posljedice za cijelo čovječanstvo. Time je jasno dao do znanja kako čita znakove vremena i suvremene izazove.

Od trenutka smrti pape Franje mnogi novinari pojednostavljeno su pitali hoće li novi Sveti Otac nastaviti njegovim „liberalnim“ putem ili će kardinali birati nekoga „konzervativnijeg“? Ukoliko se prihvati narativ o konzervativnom upravljanju Benedikta XVI. i liberalnom Franje, nakon godinu dana Prevostova upravljanja može se zaključiti da je on „umjerena“ struja između posljednje dvojice svojih prethodnika. Zapravo, najbolje bi bilo kazati kako ima vlastiti stil. Vratio je neke prakse koje je Franjo bio „ukinuo“ poput: nošenja crvene mocete (crvenog ogrtača koji pada preko ramena) te crvene štole karakteristične upravo za rimske biskupe; odlučio je živjeti u Apostolskoj palači što olakšava posao sigurnosnim službama i samim time je ekonomski isplativije; mise božićnog i uskrsnog bdjenja vratio je u kasnije termine; za „apostole“ kojima je oprao noge na Veliki četvrtak izabrao je rimske svećenike; prigodom podjele blagoslova Urbi et Orbi upućivao je čestitku za Božić i Uskrs na nekoliko svjetskih jezika… Za razliku od prvih godina pontifikata pape Franje kada je u neposrednoj komunikaciji s novinarima imao izjave koje su izazivale nesporazume pa je tadašnji ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice p. Federico Lombardi često morao tumačiti što je Papa mislio, to s Leonom XIV. nije slučaj. Iznimno je jasnih stavova i uz to je poliglot koji govori nekoliko svjetskih jezika poput: engleskog, španjolskog i talijanskog. Sve nabrojane promjene isključivo su izvanjske, ali oslikavaju njegovu osobnost i vlastiti način vođenja Crkve.

No, one strateške stvari koje se tiču stavova o važnim životnim temama i katoličkom odgovoru na iste, stav Leona je nepromijenjen poput: promicanja pravedna mira kao i ekumenizma te međureligijskog dijaloga, poziva na prekid sukoba, slušanja vapaja onih koji trpe, podupiranja potrebitih, transparentnosti u pogledu ekonomskih poslova Svete Stolice, odupiranja zaglupljujućoj rodnoj ideologiji i blagoslova istospolnih parova, prihvaćanja onih koji su prisiljeni napustiti svoj dom i svoju zemlju. Takvi čvrsti i nepokolebljivi stavovi donijeli su mu i otvorene napade prije svega američkog predsjednika Donalda Trumpa što je nezabilježeno u novijoj povijesti u odnosima političara prema Papi. Međutim, Prevostovo odbijanje davanja na važnosti Trumpu i dosljednost evanđelju samo pokazuju njegov čvrst karakter.

S obzirom na njegovu dob od 70 godina i dobro zdravlje, nije veliko iznenađenje da je u prvoj godini pontifikata već napravio tri apostolska putovanja izvan Italije: u Tursku i Libanon, Kneževinu Monako te afričke zemlje Alžir, Kamerun, Angolu i Ekvatorsku Gvineju. Tri putovanja na tri različita kontinenta uz izraženu želju za posjetom Južnoj Americi, gdje je i djelovao kao misionar i biskup u Peruu, samo su pokazatelj njegova kozmopolitskog pogleda na samu Crkvu. Uz to za ovu godinu ima već najavljeno putovanje u Španjolsku, kao i niz posjeta u Italiji od svibnja do srpnja. Osobito će biti zanimljivo pratiti njegov odlazak na Lampedusu 4. srpnja kada će posjetiti otok koji je postao simbol dolaska migranata u Europu, ali nažalost i njihovih stradanja. Sve će se to dogoditi u trenutcima kada će se u njegovoj domovini obilježavati 250 godina od usvajanja američke Deklaracije o neovisnosti. Time što je odbio tada biti u SAD-u i susresti se s migrantima, još je jedna snažna poruka Trumpu koji je poznat po protumigracijskoj politici.

Tri putovanja na tri različita kontinenta uz izraženu želju za posjetom Južnoj Americi, gdje je i djelovao kao misionar i biskup u Peruu, samo su pokazatelj njegova kozmopolitskog pogleda na samu Crkvu

U iščekivanju prve enciklike Leona XIV., koja bi mogla biti objavljena u 2026. i koja će na neki način biti putokaz njegova učiteljstva, do sada je objavio apostolsku pobudnicu Dilexi te u kojoj je sažet crkveni nauk o služenju siromasima u proteklih 150 godina. Istu je započeo pisati papa Franjo, a nastavio Leon XIV. čime je još jednom potvrđen kontinuitet dvaju pontifikata. U njoj je obrađeno pet glavnih tema: vjera i siromašni; ekonomija i nepravda; migranti i ropstvo; milostinja i evangelizacija, te su u konačnici siromasi prokazani kao učitelji evanđelja.

Nastavljeno na teme ekologije i zaštite životne sredine, koje su zauzimale i važno mjesto u učenju pape Franje, uoči prve obljetnice izbora Prevosta za Rimskog biskupa, dva dikasterija Svete Stolice - Dikasterij za službu cjelovitog ljudskog razvoja i Dikasterij za laike, obitelj i život - objavila su 29. travnja novi dokument za odgoj u brizi za stvoreni svijet i ljudski život pod nazivom Integralna ekologija u životu obitelji. Riječ je o djelu za odgoj u brizi za stvoreni svijet i ljudski život kako bi se prihvatili i ostvarili pozivi pape Franje i pape Leona XIV. na slušanje vapaja siromašnih i Zemlje te na dosljedno djelovanje. Ovaj dokument proizišao je iz načela postsinodske pobudnice Amoris laetitia i učenja enciklike Laudato si’. U njegovoj su izradi sudjelovali i teolozi, savjetnici te bračni parovi koji su stavili na raspolaganje svoja iskustva i stručnost.

U objašnjenju dokumenta dvaju dikasterija naglašeno je kako su stvoreni svijet i obiteljski život međusobno povezani. Zato obitelji, koje čine društvo, mogu postati polazišna točka duboke kulturne promjene. One su posrednik obnove koja dolazi odozdo i pozitivno utječe na zajednicu i javne politike. Usvajanje održivih ponašanja u obitelji može biti pravi put za suočavanje s današnjim ekološkim izazovima i za promicanje cjelovita razvoja svake osobe.

Prvi dio predstavlja temeljne pojmove utemeljene na najznačajnijim spisima pape Franje, dok drugi sadrži tematska poglavlja koja odražavaju sedam ciljeva preuzetih iz Laudato si’: slušati vapaj Zemlje; slušati vapaj siromašnih i ranjivih; usvojiti i promicati ekološku ekonomiju; usvojiti ekološke stilove života; integralna ekologija i obrazovanje; ekološka duhovnost u obiteljskoj perspektivi, te obitelji koje sudjeluju u životu zajednice.

Zanimljivo je kako svako od sedam poglavlja ima istu strukturu i cjeline: objašnjenje teme; jedna ili više implikacija teme; popis pitanja za razmišljanje i raspravu te na kraju popis predloženih djelovanja. Upravo pitanja za razmišljanje i popis predloženih djelovanja novost je ovog dokumenta koji ne želi ostati samo u sferi teorije, nego imati i konkretnu primjenu u svakodnevici.

Prva godina pontifikata Leona XIV. pokazala je kontinuitet djelovanja rimskih biskupa po važnim temama, osobito onima koje se tiču vjere i morala. Aktualni Papa doima se vrlo odmjeren, karizmatičan i poprilično samozatajan koliko se ta osobina može vezati uz tako važnu službu. Do sada je pronalazio pravi trenutak za istupanje u javnost glede važnih društvenih tema gdje je pokazao izniman karakter, a s druge pak strane nije se postavio kao dežurni komentator zbivanja u svijetu. Na njegovu sreću, nije imao velikih unutarcrkvenih problema kao njegovi prethodnici, poput izbijanja financijskih skandala ili onih vezanih za seksualna zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba što je dodatno doprinijelo njegovoj pozitivnoj slici u cjelokupnoj javnosti.

S odmakom od 365 dana može se zaključiti kako je Duh Sveti nadahnuo kardinale izabrati Petrova nasljednika po mjeri za aktualnu složenu situaciju u svijetu: bogata životnog i pastoralnog iskustva, odlučna u promicanju vrijednosti evanđelja i neustrašiva u odnosu prema svjetskim moćnicima. Ako ga zdravlje posluži, za očekivati je da će tako biti u sljedećim godinama.