8. travnja

Sveta Julijana Billiart, redovnica


Papa Pio X. proglasio ju je 1906. blaženom, a papa Pavao VI. u lipnju, mjesecu Srca Isusova, 1969. svetom.

Marie-Rose-Julie rođena je 12. srpnja 1751. u Cuvillyju, u biskupiji Beauvais u Francuskoj. Otac joj se zvao Franjo, a majka Antonija. Bili su mali, skromni seljaci, ljudi rada i dobra srca. Julijana je imala sreće da je, unatoč tome što je bila žensko dijete, mogla završiti osnovnu školu i steći bar neku naobrazbu.

Kako je bila vrlo pobožna, dopustili su joj mimo tadašnjeg običaja da već u devetoj godini primi prvu pričest. Kad joj je bilo šesnaest godina, njezina je obitelj upala u veliku materijalnu bijedu pa je Julijana, da se nekako prehrani, morala obavljati i najteže poslove. Pritom je osjetila svu težinu siromaštva i tvrdoću ljudskog života. No glavne su je kušnje čekale i kao u zasjedi vrebale.

Kad su joj bile dvadeset i dvije godine, kao posljedica jednog velikog pretrpljenog straha, zahvatila ju je uzetost obiju nogu. Bilo je to na nervnoj bazi, ali ona se više nije mogla kretati. U svojim patnjama i Julijana je pokazala ono pravo junaštvo duha koje se očitovalo u izvanrednoj duševnoj jakosti i strpljivosti. Njezina je moralna veličina čudom ispunjavala i same njezine ispovjednike, kao i svu njezinu okolinu, ljude koji su je susretali i s njome razgovarali.

Tada još svakidašnja pričest još nije bila u praksi. Njoj su ipak dopustili, što je za nju bila ne samo velika utjeha, već i nepresušno vrelo duhovne snage. Unatoč svojoj uzetosti, Julijana nije bila besposlena. Ne samo da se bavila ručnim radom, već je oko svoje postelje okupljala djecu i poučavala ih u kršćanskom nauku.

Kada je 1789. u Francuskoj buknula revolucija, koja se prema vjeri i Crkvi sve više pokazivala neprijateljski, Julijana je smatrala da će biti pametnije ukloniti se iz svog rodnog Cuvilliya jer je u njemu kao kršćanska aktivistkinja bila odviše dobro poznata. Bilo je to čudo da je jedna uzeta žena bila toliko poznata i tako aktivna. Kod svetaca ne vrijede naša obična ljudska mjerila.

Julijana se sklonila u grad Amiens, ali je i ondje prema prilikama i mogućnostima apostolski djelovala. Štoviše, ondje je njezina strpljivost i pobožnost još više duhovno zračila. Njoj su se ubrzo pridružile i neke prijateljice, koje otkriše njezinu duhovnu veličinu pa su skupa s njom živjele i djelovale. Najpoznatija od njih bila je udovica Farncoise Blin de Bourdon. Ona će postati Julijanina glavna suradnica.

U Amiens je 1801. došao nekadašnji isusovac o. Varin, koji je 1773. doživio ukinuće svoga reda, ali je njegovu duhu ostao uvijek vjeran. Julijana se s njim upoznala i stavila se pod njegovo duhovno vodstvo. Otac Varin je brzo upoznao da ima posla s dušom koja je od Gospodina obasuta mnogim milostima. I 1. lipnja 1804., baš na blagdan Srca Isusova, Julijana je od svoje uzetosti čudesno ozdravila.  Postavši pokretljiva postala je i prikladnijom za Utemeljiteljicu nove redovničke družbe.

Već 15. listopada iste godine Julijana Billiart, madame Blin de Bourdon i još druge dvije žene položile su prve zavjete i tako udarile temelje svojoj Družbi, kojoj je svrha bila besplatno poučavanje, odgoj i briga za siromašnu djecu. Ona se temelji na duhovnosti Sv. Ignacija Loyolskog, uz jako naglašeno štovanje Srca Isusova i Marijina. Ipak su vrlo mudro prilagođene potrebama apostolata i izravnog rada među narodom.

Julijana je bila izabrana za prvu vrhovnu glavaricu, a pod njezinim mudrim vodstvom Družba je procvala i otvorila mnoge ustanove. Umrla je u Numaru 8. travnja 1816. Papa Pio X. proglasio ju je 1906. blaženom, a papa Pavao VI. u lipnju, mjesecu Srca Isusova, 1969. svetom.

Ime Julijana latinskoga je podrijetla i znači ona koja pripada rodu – Julia.

J.Vr.,KT