3. ožujka
uto, 03. ožujka 2026. 06:47
Crkva se 3. ožujka spominje Sv. Kunigunde, carice i vjerne družice njemačkog cara Sv. Henrika I. Sveti bračni par živio je uzornim životom u mudrom upravljanju svojim narodom.
Njihova bračna ljubav bila je tolika da je u jednoj povelji kojom je Henrik potvrdio osnivanje samostana benediktinki u Kaufungenu (Hessen) napisano kako su njih dvoje bili jedno u jednome tijelu. Ipak, njihova bračna ljubav nije bila okrunjena potomstvom, te je Henrik odlučio Crkvu učiniti svojim baštinikom.
Kunigunda se rodila oko 975., u brojnoj i pobožnoj obitelji grofa Siegfrieda, osnivača Luksemburga i njegove supruge Hedwige.
Željela je stupiti u samostan i svoj život posvetiti Svevišnjemu, ali se prema želji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno s njim sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepših bavarskih i njemačkih gradova, te u osnivanju tamošnje biskupije 1007. Kad se Njemačko Carstvo počelo širiti prema Istoku, Henrik je još kao vojvoda uočio važnost Bamberga te mu je to mjesto kasnije kada je postao njemačkim carem bilo omiljeno obitavalište. Sa svojom ženom Kunigundom odlučio je povećati i uljepšati taj grad, koji je po njima postao naročito slavan. Njihov se lik još i danas nalazi na bamberškim portalima, zidovima i mostovima. Možda je najljepša od tih umjetnina baš ona najstarija na Adamovim vratima tamošnje katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: krunom, žezlom i jabukom. Pokraj njega stoji njegova vjerna, nedjeljiva životna družica Kunigunda. U desnoj ruci drži model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonijela gradnji crkava.
Zajedno s Henrikom, 1014. u Rimu je primila carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII. Mudra i izobražena žena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u važnim pitanjima i presudnim odlukama. Posebno je značajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne kršćansku savršenost i svetost. Cijelim svojim bićem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Kristove Crkve, siromaha i nevoljnika.
Legenda, koja je nastala kasnije, pripovijeda kako su oni željeli u braku živjeti u djevičanstvu, no to ne odgovara povijesnoj istini. Istina je pak da taj bračni par jedno drugomu, na putu prema Bogu, nisu bili zapreka nego most, a to je još važnije nego da su živjeli u djevičanstvu.
Godinu dana nakon Henrikove smrti, 1025. Kunigunda je stupila u samostan Kaufungen, koji je sama osnovala. Skinula je sa sebe sjajnu carsku odoru, odjenula redovničku, da se sva posveti službi Bogu. Živjela je 15 godina skromno i ponizno u samostanskoj skrovitosti, posvećena molitvama i radu.
Preminula je u Kaufungenu na današnji dan, 3. ožujka 1040., a pokopana je kraj supruga u bamberškoj katedrali. I Kunigundu i Henrika svetima je 1200. proglasio papa Inocent III. Grad Bamberg još ih i danas vrlo svečano slavi, a ona je zaštitnica Luksemburga i biskupije Bamberg. Njezino ime dolazi iz starog njemačkog jezika, a znači: "ona koja se bori za pleme".
J.P., KT