14. travnja

Sveta Lidvina, patnica


Bolesnici i patnici naći će u Svetoj Lidvini krasan uzor kako se podnosi dugogodišnja patnja. Već je njezino rođenje, barem znakovito, bilo povezano s patnjom.

Rodila se u malom ribarskom gradiću Schiedamu, nedaleko od Roterdama, u Nizozemskoj, 18. ožujka 1380., baš na Cvjetnicu, kada se u obližnjoj župnoj crkvi pobožno pjevala Muka po Mateju. Njezin će život biti usko povezan s tom Mukom, jer će tijekom 38 godina. Podnoseći strpljivo i Bogu odano tešku bolest, na svome tijelu nadopunjavati ono što još nedostaje Kristovim mukama i tako postati vjerna zaručnica Krista patnika.

Bolest sama po sebi još ne čini svetim, a Toma Kempenac čak tvrdi da se oni, koji mnogo putuju i boluju, ne posvećuju. Posvećuju se u bolesti samo oni koji je primaju kao dar iz Božje ruke i koji je strpljivo nose. Lidvina je malo-pomalo morala naučiti tu tešku lekciju. U tom joj je bio učitelj njezin ispovjednik Jan Pot. On ju je učio kako u bolesti svoju volju valja podložiti Božjoj i kako se valja suobličiti s Kristom patnikom.

Koncem Svetog tjedna 1433., Lidvina je zamolila Gospodina: „Dopusti mi da trpim toliko koliko osobno zaslužujem pa da bih bez čistilišta mogla prispjeti do promatranja Tvoga blaženog lica!“ Gospodin joj je odgovorio: „Tvoje su želje uslišene. Za dva dana ćeš sa svojim sestrama djevicama u raju pjevati aleluja.“

Isus, vjeran u svom obećanju, pozvao je svoju zaručnicu patnicu k sebi. Bio je to uskrsni utorak 14. travnja 1433. Papa Leon XIII., 1890. potvrdio je njezino štovanje, a Kongregacija obreda, 1892. odobrila je službu Božju – misu i časoslov za njezin blagdan. Svetičine relikvije časte se po mnogim crkvama i samostanima Austrije, Belgije i Nizozemske.

Ima, na nizozemskom Lijdewijde, znači mnogo trpjeti i trpjeti s velikom strpljivošću.

J.Vr.,KT